srijeda, 07.03.2007.

RETROSPEKTIVA

Od kad pišem ovaj blog, što i nije dugo, planiram se predstaviti. Onak, unatrag, likom i djelom! Rođena u Zagrebu pradavne 1969. od roditelja porijeklom iz Zagreba, susjednih i neprijateljski nastrojenih kvartova zapadnog dijela grada. Školu sam pohađala vrlo uspješno (čitaj: bila sam štreberica), bez puno truda! Ovdje sam završila i srednju tehničku školu i srodan fakultet. Kao maturantica sam se fatalno i bespovratno zaljubila u zgodnog studenta strojarstva dvije godine starijeg. Kako to kod bikova biva, ili se super nađu ili se ne mogu podnijeti, u ovom je slučaju, hvala Bogu, bilo ono prvo. I tome je već 19 godina i tema za sasvim zaseban blog!
Od malena sam živjela u svijetu lutkica od papira kojima smo sestrična i ja po cijele dane izrezivale odjeću. Prve lančiće, štapiće i navođenje prvih očica mi je pokazala moja baka (danas 82-godišnjakinja), dalje sam sama svladavala tehniku beskrajnom voljom i podrškom mame, ali i bake. Mama je u to vrijeme bila privrženija vezu, a i dan danas mu se vrača. Ono što je važno, ima krasnih knjiga o ručnim radovima, a i časopisi su se uvijek kupovali, jer moja mama šije, pa ideja nije manjkalo. Svi uvijeti za razvoj kreativnosti su bili zadovoljeni, a volje je bilo. Kad sam neki dan rovala po kutiji s uspomenama, ne bih li iskopala što je više moguće starih radova, nemalo sam se iznenadila našavši žuti prsluk.

Bilo mi je oko 8 godina kad sam ovo naheklala visokim štapićima, pa mi uz ovaj vremenski odmak nije jasno da li je žute ponesatlo ili su zeleni šavovi modni detalj. Kako bilo, jako mi je drago da sam našla ovaj komadić!
Krajem osnovne škole fora je bila pisati dnevnik, crtati u njega i oplemenjivati ga kojekakvim sličicama iz časopisa (BRAVO...). Ideja je bila da s vremena na vrijeme dnevnici procirkuliraju među nama, pa komentiramo... Ne sliči li to na današnje pisanje bloga!? Prvi zapis u dnevnik je bio 11.siječanj 1984.godine!!!
"Danas se osjećam nekako bez veze. Lijepo mi je jer ništa ne moram učiti, ionako ću proći s odličnim na polugodištu!"
To su te prve dvije rečenice! Sve ih još imam, čuvam ih. Možda mi budu moja djeca jasnija ako se sjetim svih emocija kao teenagera. Dnevnik povremeno pišem i danas i dobro mi dođe da se imam gdje ispucati... Nasumce vadim iz vrečice još jedan rokovnik... Dnevnik br.6 (06.04.1987.-08.11.1987.)... Uvijek sam mislila da ću s prelaskom u novi rokovnik nešto promijeniti, pa tako 06.04.1987. pišem:
"Razmišljala sam što s ovom prvom stranom, no, ipak je ostala prazna. Ovo je prvi put da mi prelazak u novi dnevnik ne znači ništa posebno. Čisto mi je normalno!"
Bit će u ovom blogu još "bisera iz prošlosti"...
Od ručnih radova sam se sa bebe Elvire (ponosne vlasnice onog žutog prsluka) prebacila na Barbie. Prvu sam dobila s 13 godina, pa mi i nije bilo do igranja s njima, nego sam na tim malim modelima vježbala šivanje, pletenje, heklanje...

Gledajući s lijeva na desno, tu je crna dolčevita šašivena od nekih čarapa i traperice. Model lijevo nosi vesticu heklanu niskim štapićima od niti koja je namjerno štukljana da vise resice od čvorova. Zatim,je bijela majca od makoa u kompletu s uskom kariranom suknjom, a pokraj je komplet od crnih pamučnih hlača i pletene tunike, šala i kape. Barbie desno je moja prva Barbie i ima krinolinu s podsuknjom od tila šivanu prema kroju iz NEUE MODE. I na kraju, jedna pepita pelerina.
Tijekom srednje škole najviše sam plela šalove i čarape. Nema tko nije od mene dobio par pletenih čarapa! A onda je uslijedilo najduže ljeto između srednje škole (oslobođena sam bila mature) i faksa. Tada je nastala moja prva vesta pletena glatkim bodom od pletiva boje trapera i nešto dužeg kroja.

U to vrijeme su nekako nastale i ove rukavice s prstima.
Tokom studiranja, dragi je dobio pulover s uzorkom u bodu, od pređe prljavo bijele boje i s visokim udjelom vune, pa ga je "pikao", a ja sam ga onda poklonila! Za vrijeme sjedenja u skloništima usavršila sam žakard, ali ta vesta već odavno nije među živima...
Kao što to obično biva, s lutkica prelazimo na vlastite potomke... U besanim noćima pred prvi porod nastale su šlapice od tirkiznog konca za mog sina.

Nakon godine dana sam mu isplela reklu po uzoru na prave slavonske, uzorcima i bojom...

Nakon toga je došla i Mikica! Odmah je počašćena kompletićem. Nije bilo puno malih stvari za kupiti pa sam joj sašila ovaj kombinezončić i majcu od niki štofa.

Haljina i gege su sašivene od moje stare ljetne haljine, a kapica je štrikana od rozog pamuka u meni najdražem uzorku...

Gomilu stvari više ni nemam, ali nije ni važno. Bilo je tu šešira (s izvezenim njenim crtežima) i kapa (takve se sad dosta nose...).

Preskačem ljetne haljine na bretele i bermude...
Dodajem tri haljine. Bordo, za jednu svadbu. Sašivena od kombinacije viskoze i satena, s podsuknjom od tila.

Božićna, koja je sašivena od nekog restla tankog sivog samta:

I haljina kombinirana od plavog pamučnog pletiva (uzorak sa zubićima!) i viskoze. Ta je haljina nošena s majcom ispod i bez nje, na sandale i na bijele tenisice... i prvog dana prvog razreda...

Kako sam prošle godine bila prilično bolesna, tokom oporavka nisam smjela naprezati oči gledanjem u ekrane, pa sam osim čitanja i plela. To je bila vestica sa šlapicama po narudžbi od moje kćeri. Ponosna sam na uradak samim tim što sam za logo ispleten na leđima sama napravila shemu!

I na kraju zadnje što sam sašila bilo je prošle jeseni, pamučna košuljica "puf" rukava.

Kad sad pogledam... nisam bila ni sama svjesna koliko je toga... No, sad se vidi da nisam "padobranac" u temi ručnih radova!!!