subota, 28.04.2007.
GDJE U CENTRU POJESTI DOBRU PIZZU?
Moram li spominjati da mi je maloprije (mojom greškom) odlepršao post u samoj završnici i ne sudite o tome ovog časa, nego kad bacite pogled na cijeli uradak ili ga možda i pročitate...
Kako bilo...dečki su otputovali! Janko i otac mu su na moru. U prvoj varijanti je Presvetli trebao nabaviti kombi, potrpati stvari i roditelje si, te krenuti put juga na prvomajske radne akcije. Tu je prije tjedan dana uletio deda: "Ako te mama pusti, neka ti spremi stvari, pa odi s nama!" Dotrčao Janko, naravno, s tim pitanjem. "Može, ako se Mikica nebu ljutila!" Mikicu sam kupila obečanjem o trodnevnom landranju. Tu se, ko i obično, pokušalo izlizati stvar s naknadnim pozivom za obje. Mi smo se pristojno zahvalile, jedva čekajući da odu. Sinoć sam im spremila torbe, jutros friđ i u 7 su već krenuli...
Krenule smo i mi. Spremile se, doručkovale i na Trgu Francuske Republike bile već iza 9! Tamo smo sjele na tramvaj do Britanca, a onda pješice do Jelačić placa. Putem me nažicala neku "bigfoot" macu, neku pisalicu u "Didl" dučanu i čarape s - pogađate - macom! Naravno da ni Vincek nije bio pošteđen naše posjete...današnja kombinacija: rafaello-tiramisu sladoled.
Na Trgu sam ja došla na red i usmjerila nas u Algoritam. Tu su se dečki javili da su sretno stigli (10:35). Jadno je dijete oko sat vremena trpilo moje bauljanje po knjigama za što je bila nagrađena nekom knjigom o, pogađate, mačkama na engleskom. Ja sam se počastila originalom "Lorne", a i obje smo si izabrale odgovarauće bookmarkove.
Prošle smo i Manduševac, kad nam je pogled poletio prema katedrali. Bilo me sram koliko dugo nisam bila u Zagrebačkoj prvostolnici. Nekad sam tamo bila kuhana i pečena, u prvopričesničkim haljinicama, u nošnji, pjevajući ili bacajući latice. Svojedobno je moj dragi izjavio da me u zadnji čas spasio od toga da odem u opatice. Nije on znao da sam vrlo rano skužila čega se časne sve odriču u svrhu svoje službe i postala svjesna da to ne bih mogla. Mislila sam na obitelj... sram vas bilo! Sad se ni ne sjećam kad sam zadnji put bila unutra. Obnova pročelja traje toliko da već postoje i vicevi na tu temu. Pročelje je gotovo, trenutno je skelama zastrt sjeverni zvonik, a južni još čeka na red.
Ovo impozantno zdanje je prvotno bila romaničko-gotička kapelica sv. Stjepana kojoj su naknadno dodavani oltari u baroknom stilu. U potresu 1880. godine oštećena je toliko da je obnavljana ovoga puta u neogotičkom stilu pod budnim okom Hermanna Bollea. Kako je prijetnja od otpadanja kamenih dijelova kipova s fasade bila vrlo jasna, ponovo se prionulo temeljitoj restauraciji pročelja.
Unutra smo na desnoj strani uz oltar BDM upalile svaka po lučicu. Zid uz oltar je ukrašen glagoljičkim natpisom koji bilježi zavjet Hrvata u spomen na 1300-tu godišnjicu pokrštavanja. Ispod je prikaz prizora s Golgote u prirodnoj veličini.
Kako je sve vrvilo od turista, posebno japanaca, nije mi bilo neugodno šetati s fotoaparatom i poslikati još i oltar, kao i orgulje... 
Vani smo shvatile da je već pola jedan i da smo gladne. Tu dolazi nagradno pitanje...GDJE POJESTI DOBRU PIZZU U CENTRU ZAGREBA? Kako "Dvojka" ne radi već godinama, Kamenita vrata su u obnovi, a dobre pizzerie su sve malo van centra... Prošle smo Dolcem, Opatovinom, preko Tkalče i Mlinskih stuba do Kamenitih vrata. Ništa. Kod Markove crkve smo zaboravile na glad... Taj simbol grada iz 13-og stoljeća koćoperi se s novim, sjajnim prelijepim krovom koji zasjenjuje južni portal u obnovi.
Za Magrit sam uslikala jednu od najljepših baroknih crkvi u Zagrebu. Crkva sv. Katarine na istoimenom trgu nastala je u 17. stoljeću. Kraj uspinjače je i lijep pogled na Tomičevu ulicu.
Krenule smo se spuštati prema Radičevoj, ali smo se osvrnule na Lotršćak s gornjom postajom uspinjače. Gore je i slavno Štrosmajerovo šetalište, a nisam odoljela ni omiljenoj vizuri sa Zakmardijevih stuba uokvirenih svježim, proljetnim zelenilom...
Tu je na Radičevoj Mikica ostala paf kak smo opet na trgu... koliki smo đir napravile. I već smo se vidjele na jednom od tramvaja, kad sam spazila na prvoj terasi Dolca grill i pizza!!! Pohitale smo tamo, ugrabile mjesto u hladu i naručile obrok. Čekajući spazim natpis kroz prozor na prvom katu zgrade na samom početku Tkalče. Mikica je samo uzdahnula "Nećeš valjda?" i ja sam za ovaj put odustala od Unitasovog dućana! Pizzu neću komentirati jer sam jela i bolje, ali gladni želuci ne pitaju. Slika za kraj je sa stepenica za Dolac, pogled kroz Splavnicu prema vuri i dalje, niz Gajevu!
Iznenadilo me koliko sam informacija zaboravila, pa sam si pomogla literaturom da ne lanem koju glupost.
Putem doma smo svratile i u City Center One kratko, kupiti nečaku rođendanski dar i konačno...doma! Bila sam tak krepana da bi najradije zaspala, ali trebalo je ispeći turu vafela koje sam obećala slavljenici na čiji je ročkas išla Mikica. Šetnju sam podijelila s vama pa sad mogu ići spavati s nadom da će sutrašnji dan biti manje zamoran.
Nadam se da čitanje ove šetnje nije bilo zamorno kao šetnja sama...
Zahvaljujem, na kraju, svima na lijepim željama mom 40-godišnjaku. I meni su to sasvim lijepe godine, treba ih samo kvalitetno konzumirati!
- 23:55 -
Komentari (27) - Isprintaj - #
utorak, 24.04.2007.
PRVI IZAZOV
Već dva dana imam ugodan osjećaj "prazne glave", nekog stanja ni brige ni pameti. Ponekad mi se čini da imam glavu veličine 200 litarske bačve i da skoro puca po spojevima...i onda - nirvana! Ne, nisam ni na čemu, samo me ne tepe ni posla na poslu, ni neoprano suđe, ni neopeglan veš, ni započeti radovi...ništa. Ne mogu reći da baš uživam, jer buđenje može uslijediti svaki čas i kaj sam onda ak sam domjesečarila na rub ponora? Najsmješnije je da me ljudi u ovakvom stanju smatraju jako poduzetnom kao da sam samo ja svjesna ssvoje neproduktivnosti ili poslove obavljam potpuno nesvjesno. Još prije dva sata sam zaključila da tko zna kad ću iznjedriti novi post, jer sam potpuno neinspirirana i uživam u tome!
..i tada, ničim izazvana, naletim na to da me Tedica prozvala za zadatak! Treba nabrojati 5 najdražih ljubavnih pjesama... Nepopravljivom romantiku kao meni je to muka. Zar samo 5? Eh!
PATSY CLINE - CRAZY
Kad ovo svira ne do vam dragi Bog da ste u blizini jer tulim od prvog do zadnjeg tona. Pjesma ima i grubo istinite riječi o prolaznosti ljubavi i nježnim dušama koje to teško podnose...
NINA SIMONE - MY BABY JUST CARES FOR ME
Svakodnevna istinitost ove pjesme me uvijek baci u trans, pa tu odem korak dalje i pjevam i instrumental!!!
CARELESS WHISPER - WHAM
Moram li uopće obrazlagati izbor? U tu kategoriju spada i "Last Christmas" od istih izvođača...
KAO MORE - LVKY
Dalmatinština, more, klapa, ljeto, sol na koži, sunce u kosi...
I sentiš koji je obilježio moju cijelu generaciju. Svaki takt u sjećanja vraća proslave rođendana kolega iz razreda i stiskanje u nespretnim prvim koracima sentiša, žmarci prvih poljubaca...a kamo s rukama???! Legenda:
KAO TI - PARNI VALJAK
Za danas dosta, zadatak ispunjen sa zadovoljstvom!
Sutra mi mužić puni 40! Nije ni njemu lako. A kako ne voli obilježavanja what so ever, proći će sve s kavom s roditeljima! Za rođendan sam mu odlučila platiti refleksnu masažu stopala...nadam da će mu se svidjeti!
- 17:07 -
Komentari (16) - Isprintaj - #
subota, 21.04.2007.
BAKLAVA OD VIŠANJA I TEČAJ PLETENJA
Jučer su trebale doći dvije moje drage prijateljice na pouku iz pletenja. Kažem "trebale" jer je jedna od njih bila sprijećena nemogučnošću zbrinjavanja svojih djevojčica, kod nas popularno nazvanih TSUNAMI-CURE! Tako smo umjesto u tercetu, plele u duetu.
Za uvod smo popile kavu i zasladile se baklavom od višanja. Srećom je jučer bio ugljikohidratni dan kad se večeraju kolači! 
BAKLAVA OD VIŠANJA
2 staklenke kompota od višanja bez koštica (ocijediti)
1 omot tijesta za svijače (10 listova)
U posudu se stavi:
3 jaja
1 šalica kiselog vrhnja
1 šalica šećera
1 šalica ulja
1 šalica oštrog brašna
1 prašak za pecivo
1 vanilin šećea
...i temeljito izmiksa u glatku masu.
Veliki pleh (lim, protvu, crnu posudu za pečenje) dobro namazati margarinom. Staviti list tijesta, namazati ga smjesom s jajima, prekriti listom, namazati ga... do petog lista na kojeg rasporedimo ocijeđene višnje, premazati ih smjesom, prekriti listom tijesta...zadnji list premazati rastopljenim margarinom. Kolač narezati i staviti u prethodno zagrjanu pećnicu. Pečemo na 200 *C, 25 - 30 minuta dok se lagano zarumeni. Dok se kolač peče skuhamo sirup od soka iz kompota i 15 - 20 dkg šećera. Vruči kolač prelijemo sirupm, rashladimo i stavimo u hladnjak!
"Polaznica" je vrlo strpljivo i s puno volje svladala osnove nizanja početnih očica, pletenja pravo, a probala je i završiti. Družile smo se do 23h!!! Vrijeme je prošlo brzo i ugodno pa se već veselim nastavku.
Jutros sam uhvatila malo vremena posaditi jučer kupljene sadnice pelargonija (puzečih i uspravnih), te ostalog zelenila koje se sad kočoperi na, proljetnim suncem obasjanoj, terasi!
Sad mi valja čekati da sve procvate!
- 18:14 -
Komentari (14) - Isprintaj - #
četvrtak, 19.04.2007.
HEKLANA TORBA
Kako bih što prije zakopala, prošli, pesimistički post, odlučila sam vas počastiti jednim od svojih, skoro, zaboravljenih projekata!
Tada sam radila u svojoj firmi i tijekom radnog vremena se bavila koječime. Posao je vodio Presvetli, a moje je bilo sjediti u uredu od 8 - 12. Preuzimala sam pozive, nakon toga bih obavila ZAP, općinu i ostale administrativne poslove, koje muški ne vole, a mi to pedantnije obavimo. To je bilo vrijema kad sam sama savladala ACAD i kad sam mogla ostati doma kad god su klinci malo zašmrcali, a isti nisu nikad morali prerano ići u vrtić, ni ostajati prekasno!
U to vrijeme smo bili bogati svime osim novcem. Bili smo sretni.
U to vrijeme sam mogla na poslu vaditi krojeve, heklati ili štrikati bez straha da će netko naići i kvocati mi! Tako je jedne godine nadošla inspiracija za heklanu torbu, za ljeto. Stara mi se već raspadala, pa sam odlučila iskoristiti ručke i kopčanje na školjku! Za tu namjenu sam si kupila liko, i to onaj sirovi za vezanje loze.
Kako je taj liko u nitima od po 100-tinjak cm, ja sam heklala duple niti, ali tako da se nastavlja jedna na mjestu gdje je druga čitava (prožimale su se). Pod je bio prepun truni, ali se torba kasnije nije trunila. Dno, gornji rub i preklopac sam heklala tanjom heklicom, niskim štapićima, da dobijem kompaktnost. Ispuna je bila heklana debljom heklicom, visokim štapićima. Unutrašnjost je bila presvučena viskozom tamnozelene boje (one sa zlatnim tonom), a imala je uzorak u tkanju. U unutrašnjosti sam sašila mali džep u koji sam mogla staviti ključeve i mobitel. Kopčanje je riješeno školjkom, a preklopac je imao resicu na vrhu. Ručke sam, kako sam spomenula, skinula sa stare torbe.
Bila mi je jako draga i dugo sam je nosila. Grube ručke su mi uništile dosta garderobe na ramenima. Kako bih je, konačno, prestala nositi bacila sam je. Bila je u raspadu i nije bilo druge. Zato sam je zaboravila u retrospektivi!
Bliže se sunčani dani, a ja imam pod heklicom jednu ljetnu torbu koju sam započela još prošle jeseni...o tom - po tom!
- 13:01 -
Komentari (18) - Isprintaj - #
APOKALIPSA
Sam Bog zna da, ne da ne volim, nego mrzim o politici, ali kad je previše - previše je!
Dotukla me jutros informacija o izjednačavanju radnog staža za žene i muškarce..., a stvari su vrlo jednostavne i nepovoljne na bezbroj razina!
1. Budem li radila do 65 godina mojoj ću Mikici zauzimati radno mjesto, jer ne pojavljuje se potreba za više, nego za manje ljudi. U eri robotizacije i globalizacije, ide se k tome da poslove obavljaju strojevi ili neki tamo kosooki s istoka koji će isti posao obaviti "badava"! Naše žene, za to vrijeme, vrijedno rade na kasama trgovačkih centara ili lokalnih samoposluživanja, subotom, nedjeljom, petkom i svetkom za cijelih 2500,- kn! I onda su ljudi strašno razočarani zakaj dućan ne radi na, recimo, Uskrs!?? Odrasli smo u vrijeme kad se subotom ujutro kupio kruh za subotu i nedjelju i nitko nije umro od "starog" kruha. Bili su dežurni dućani za one koji baš nisu stigli kupiti kroz tjedan kaj im treba... Dućani sad rade od 07-21h i još nije dosta!
2. Budem li radila do 65 moja će Mikica imati tada 38 godina, ako Bog da, imat će djecu u neko normalno vrijeme koja će biti najviše 8 godina stara...kaj ću joj tad? Ta djeca su već u školi. Prošle su sve dječje bolesti, izbjegavanje jaslica i sve ostale situacije gdje baka uskače! Da ne pričam o poslovičnom uživanju u unucima! No, ako me misle držati da radim do 65, valjda predpostavljaju da ću živjeti do, najmanje, 85 pa uživanje preusmjerim na praunuke... Tako će vrtići i jaslice biti još puniji, a mame još češće na bolovanjima..ili je to put prema još manjem prirodnom prirastu...ma došli budu Kinezi, uzeli domovnice, i stvar je riješena! Divna natalna politika.
3. Budem li radila do 65 bit ću načeta kojekakvim boleštinama kojima smo podložniji zbog intenzivnog stresa kojem smo izloženi! Živimo u uvjetima koji su daleko nepovoljniji od onih u kojima su živjeli naši roditelji, a i oni su jedva čekali da odu u penziju. Što zbog zasičenja, što zboz zastarjelosti, jer tehnologije idu naprijed i, ne prate li se, pregaze te mlađi koji bez milosti krče svoj put prema uspjehu, nerijetko gazeći preko leševa!
Već sam poprilično ljuta i nakon najave poreza na pse!!! Koji idiotizam! Prije svega, neka prvo porade na standardu, pa tek onda nek uvode takve poreze!
1. Psi su često jedino društvo osamljenim penzionerima koji i ovako jedva spajaju kraj s krajem.
2. Psi su odgojno sredstvo želimo li djecu naučiti osnove ljudskog ponašanja.
3. Nije rijetkost da je uzgoj pasa način popunjavanja kućnog budžeta
4. Kud će ići ti novci? U uređivanje parkova za pse, postavljanje kanti za izmet? Uređenje više prihvatilišta za napuštene pse?
Da država financira azile za pse i mačke, dobro bi razmislili prije ovog poteza. Neće biti rijetkost da će ljubimci završavati na ulici, još više nego li je to sad slučaj, i bit će na teret...no, da, samo šinteraja i kafilerija!!! I sad se o njima brinu samo usamljeni entuzijasti kojima je iskreno više žao životinje nego sebe samih!
Svijet u kojem živimo pretvara se u sve osim u socijalno osjetljivu sredinu u kojoj se veselim životu, želimo djecu i sve to lijepo upotpunimo veselim bićem koje nas iz dana u dan dočeka bezuvjetnom ljubavi, mašući repom i ližući nam ruku...
Vidi u što se može pretvoriti nepopravljivo opitimistična osoba!!?
Ostaje mi nadati se nekoj invalidskoj penziji, s nekih 55 godina, da zasladim kraj života druženjem s unucima i osječajem koristi svojoj djeci...ako nas sve skupa prije ne odnese vrag!
- 07:42 -
nedjelja, 15.04.2007.
BATINA JE IZ RAJA IZAŠLA
...jer da je tamo ostala, to više ne bi bio raj! To kaže Zlatko Krilić...
Moj svakodnevni put na posao uključuje i, već vrlo vješto, manevriranje oko rupa i zakrpa na Baštiijanovoj. No, konačno je i ta ulica došla na red za "face lifting". Baš mi je drago...ili nije? Sad moram sve naokolo jezditi, a to uključuje i uvijek zakrčenu Zagrebačku aveniju s 3 trake!!! Sve je dobro bilo prošli tjedan, kad je valjda 30-ak % ljudi bilo još na godišnjem (blago njima!), vidjet ćemo idući tjedan!
Tako sam neki dan vidjela često viđanu scenu: čovijek vodi svog beagle-likog psa u šetnju, u lijevoj ruci je povodnik, a u desnoj - šiba!!!Bila je to sasvim lijepa, od lišća očišćena, uredna vrbova šiba, ali kaj će mu??? Pa šeta psa! Ne mogu ni zamisliti kako izgleda upotreba šibe, da li je koristi za odgoj svog ili tuđih pasa? Svejedno joj tu nije mjesto!Ako nije u stanju odgojiti životinju (koja je ionako oličenje svog vlasnika), onda bi trebalo njega malo šibom!
Da stvar bude još gora, viđam ja i ljude sa svojom mladunčadi u šetnji u društvu šibe! Pa ni krave se ne izvodi sa šibom, a ja to znam iz vlastitog iskustva. Ja jako volim selo, pa sam kao mala često provodila tmo po nekoliko dana. Znatiželjna, kakva jesam, sve sam htjela znati i probati...kako se muze krava, kako je se vodi na pašu...ali nisu mi u ruke stavili šibu! Sve se da odgojiti na lijep način, za ljubimce je dovoljno smotati novine ili djecu malo po guzi, ako ne ide drugačije.A i djeca i životinje to shvate kao uvredu bez obzira na snagu udarca.Bit je u smislu kazne: dati do znanja da se TO NE SMIJE! ...a mom je Janku bilo grozno kad bih mu rekla da se sramim kako se ponašao ili bi cvao kad bih mu rekla da sam ponosna! Ekstrem je bio ignoriranje, jer sam ljuta i neču ga ni gledati, a on bi me pratio s riječima: "Nemoj me ne gledat!" Bilo mi je teško, ali uvijek je teže lupiti, bar meni!
Ja nikad nisam dobila šibom, samo tu i tamo po riti od tate ili mame, ali krajnost je bio moj rođak. On i ja smo išli skupa u razred, bio je loš đak i često sam mu pomagala oko matematike ili engleskog. Njega je mama tukla koprivama po golim nogama! Tko i zašto zaslužuje takvu kaznu? Nikad nije saznao da ja znam, ali sam se uvijek nadala da mu mama nakon toga ima jednako crvene inatečene ruko od kopriva!
Nisam za to da se djeca ili životinje tuku, ali malo po guzi ne škodi. Znam, eto, neke roditelje kod kojih ne znam bih li nalupala njih ili djecu. Kakvi će to ljudi biti kad već sad seru roditeljima poglavi, a ovi se smješkaju kao da je to u redu. Isprika je: "A kaj da napravim? Ja više jednostavno nemam snage!" Trebalo je biti dosljedan u zabranama i strpljiv u provođenju pravila, nije ni sad kasno...Reda mora biti jer djeca vole red, vole okvire u kojim se kreću...ko kad im date veliki papir da nešto narišu...gube se, lakše im je s manjim, mogu ga sagledati. Nisu ni mmoji zlatni, ali sam zadovoljna i ne znaju kaj je šiba!...ono od čega rade "lukove i strijele", ono od čega se pletu košare?
Možda nekom nije po volji ovo moje uspoređivanje odgoja djece i ljubimaca, ali vjerujte, to je jako slično, ako ne i isto. Doduše, djetetu možete i kasnije objasniti da mu to nije bilo lijepo, a životinju ne možete kazniti retroaktivno jer ne zna zašto je kažnjena.
Imate li u kući nekog tko ide u 6. razred, u čitanci za hrvatski ima taj ulomak iz knjige Zlatka Krilića. Duhovit je i zbog načina na koji taj pisac piše, a i zbog istine u tekstu...a za one koji nemaju...pogled na odgoj očima 10-godišnjaka.
Zlatko Krilić
ZAŠTO MENE SVI ODGAJAJU
Uvijek me zanimalo što se skriva iza riječi odgoj. Što zapravo ona znači?
Odgoj?
Često sam slušao starije kako je izgovaraju, ali nikada nisam uspio dobiti točan odgovor na pitanja o njezinu značenju. Nitko nije znao ili nije htio priznati da zna.
Nedavno sam, na žalost, saznao.
Tog smo se dana Marko i ja igrali lovaca. Lutali smo nepreglednim stepama i neprohodnim džunglama sa spremnim puškama. Lovili smo sve što se micalo. Već smo ulovili tri tigra i jednog lava kad je, bez ikakva razloga, prsnulo staklo na prozoru kuće susjede Ivanke.
- Tko je to učinio? - izjurila je susjeda iz kuće.
- Ja... - priznao je Marko.
Nije ništa drugo ni mogao jer nas je obojicu držala za uši.
- Nismo htjeli razbiti vaš prozor - promucao sam. - Nismo njega gađali.
- Nego?
- Gađao sam vašu mačku na prozoru - reče Marko.
Na to je pobjesnjela. Opalila je Marku ćušku. Htjela je i meni, ali je promašila.
- Kako ste neodgojeni! - vikala je za nama. - Reći ću to vašim roditeljima.
Navečer sam, skriven iza zgrade, slušao kako Markov tata odgaja mog prijatelja. Tako ga je odgajao da se Markov plač čuo tri ulice dalje, a sutradan je bio pun masnica. Kao da ga je netko poprskao tintom, sav je bio plav.
Odgajati, dakle, znači tući. Odgojiti je ljepši izraz za isprebijati.
Od tada sažaljevam dečka zakojeg mi kažu:
- Vidiš kako je on lijepo odgojen!
Odmah tražim masnice po njegovu licu.
Jadnik. Tako mlad, a već tako odgojen.
- I ti bi trebao biti kao on - govore mi pokazujući pristojne, odgojene dečke.
- Neću nikada, obećajem! - odmah se uplašim. - Neću nikada biti kao on, samo me nemojte tući.
Zašto djecu tuku kad nešto skrive, a odrasle ne?
Kad je moj ujak razbio vazu, mama je samo rekla: - Pazi malo!
Da se to meni dogodilo, bilo bi drukčije, zato sam i rekao mami:
- Sad ga istuci!
- Koga?
- Ujaka.
- Zašto?
- Zato što bi mene za istu stvar istukla.
- On je već odrastao.
- Baš zato! Odrastao je pa može bolje paziti.
- Ima mali pravo - nasmije se ujak. - Istuci me.
Mama se samo smijala i nije ga istukla.
- To nije pošteno - rekoh.
- Joj, ti pričaš o batinama kao da te ja svaki dan tučem - rekla je mama.
- Ti ne - rekao sam i pogledao svoja dva starija brata. Darka i Željka.
U našoj kući odgoj je tekao uvijek istim redom. Uvijek je bilo ovako: Ja bih nešto napravio, bilo što, ali nešto zbog čega bi me mama trebala odgajati. Ona bi uzela šibu i krenula prema meni.
- Ne čini to - govorio sam joj povlačeći se prema kutu. - Kasnije će ti biti žao, znam ja.
- Već sada mi je žao, ali moram - i dalje se prijeteći približavala.
- Ma, ne moraš...
- Moram.
- Nemoj, molim te. - Bio sam u kutu i više se nisam imao kamo povući.
U posljednjem trenutku, uvijek u posljednjem trenutku, dok se već dizala ruka sa šibom, odnekud bi se pojavila moja baka. Voljena baka. Pojavila bi se kao dobra vila.
- Nemoj ga - rekla bi baka.
Mama bi se na trenutak okrenula da baki objasni kako ipak mora, a meni je to bilo dovoljno da pobjegnem u dvorište.
Tu bi me uvijek uhvatila ona dvojica, Darko i Željko.
- Balonja, što si opet napravio? -rekli bi i na brzinu me temeljito odgojili.
Onda bih ja, plačući, otišao u kuću i rekao mami da su me oni istukli.
Onda bi mama istukla njih zato što su istukli mene.
Onda bi oni istukli mene zato što sam rekao mami da su me istukli, pa je ona zbog toga istukla njih.
Onda bih ja rekao mami da su oni istukli mene zato što je ona istukla njih zbog toga što su oni istukli mene, pa bi ih mama istukla.
Onda bi oni opet mene...
Ja bih onda opet...
Pa bi mama njih opet...
Pa bi oni...
Pa bih ja...
Pa bi mama...
Tako smo se cijele dane odgajali. To bi trajalo toliko dugo dok se svi nismo umorili, ili dok se Darko i Željko ne bi počeli međusobno odgajati, ili dok mi mama ne bi priprijetila što tužakam.
Ponekad sam bio toliko odgojen da sam jedva hodao.
Na žalost, nisu me odgajala samo braća.
Jednom me na igralištu iza škole izodgajao jedan dečko iz petog razreda. Ja sam to rekao Darku i Željku, pa su oni za vrijeme odmora odgojili njega.
I u našem se razredu vrlo često međusobno bavimo odgojem, a i neki nas nastavnici ponekad odgajaju.
- Batina je izašla iz raja! - kažu stariji. Ja im vjerujem.
Naravno da je batina izašla iz raja. Jer, da je tamo ostala, to više ne bi bio raj.
- 16:25 -
Komentari (16) - Isprintaj - #
subota, 14.04.2007.
KYRINI "ONI DANI"
Definitivna zvijezda današnjeg dana je naše ljubimče, Kira. Došlo je i njeno vrijeme spolne zrelosti i to znaju svi mačori u susjedstvu. Susjedin Miki je čuva već danima, jer ona (za sad) nije zainteresirana, ali kad bude...Miki je tu! 
On je tako napaljen da nam je sinoć ušao u dnevni boravak i zavodnički "zapjevao". Ulazna vrata - zatvorena. Kupaona - zatvorena. Pa kud li je ušao? Kad se prestašio i pobjegao van, izabrao je isti put...kroz našu spavaču sobu, preko krova, po brajdi...Koliko truda, a ona, spavajući na dvosjedu, nije ni digla glavu!!! Nakon tog pothvata mi je ostao zapišan prozor sobe, ali i kupaone!
Ona ni danas nije pretjerano marila za njegove vokalne bravure. Damski se pravila da joj je interesantnije kaj se na terasi događa... 
Jučer se pojavio pretendent na mjesto u Kyrinom srcu. Krasan, ko bengalski tigar, sivo bijeli mačor svijetlih, plavih očiju...ma ja bi i te mačiće izdržala, ali Miki ga je nagario takvom silinom da je i naša kuja (poveća labradorica) zbrisala u hodnik! Ipak, Kyri nije suđeno biti mama, jer ja smatram da je to najhumanije. Ona u tome zadovoljstva (kako to mi shvačamo) nema, a ja ne želim udomljavati mačiće u neodgovarajuće domove i poslije plakati za njima... Dakle, bit će sterilizirana i to, kako se čini, vrlo skoro!
Već od četvrtka imam pripremljen post, ali kako je uvijek nešto zanimljivije i aktualno, tako je post o odgoju proslijeđen za ponedjeljak...to nikad nije "out" tema!
Sinoć sam završila moju prvu Maple Sead Hat iliti MSH. Prva ideja je bila da usvojim bod i pletem onako bez veze, no ispostavilo se da je kapica taman za BabyBorn. 
Završila sam je sinoć, onako naslijepo. Jutros je ispalo da je kapica prekratka pa sam je (po svom starom običaju9 počela "štukljati naopačke! Desilo se da je mom dragom jedna vesta bila prekratka...odrezala sam rebrasti rub, polovila očice i doplela cijelih 10 cm, ponovo rebrasti rub i nije se uopče kužilo! Ovdje nisam rezala rub, nego sam podigla očice na rubu...sad idemo naopačke. Uzorak je simetričan pa neće biti "šaka u oko". 
Bilo je pitanja kako napreduje Anina majca, pa zato evo i slikom... 
Nadam se da se sa slike može iščitati i mustra, tako da je možete upotrijebiti ako vam se sviđa! Bit će to jako dobro, kad bude gotovo!
I na kraju, kako sam se danas motivirala na obavljanje redovitog čišćenja i spremanja? Prvo sam iz garaže dofurala preostale žardinjere i postrojila uz rub terase četu raščupanih i suhih grančica pelargonija. Tako sam si dala do znanja, kad budem gotova sa spremanjem - mogu prionuti na čeprkanje po tim mikro lijehama. Na žalost nisam se sjetila fotkati taj nered u posudama.
Presadila sam kaj je trebalo, bacila neke bolesne biljke, a dio je ostao gdje je i bio samo okopan i dodane zemlje. 
Sad imaju šanse pokazati znakove života do sljedeće subote kad se kanim zaputiti u kupnju nadopune! Yeah!
- 20:55 -
četvrtak, 12.04.2007.
DOVRAGA I PUTOVNICE!
Planiramo izlet van lijepe naše za lipanj. Idu i djeca...no, nemaju putovnice! Nazvala sam MUP i informirala se o svim dokumentima koji nam za to trebaju. Kako kod predaje zahtjeva moraju (uz jednog roditelja) biti prisutna i djeca, tako sam i ja iskoristila ferje da ih odvedem oboje.
Dakle, za dječju putovnicu vam treba:
-tiskanica, uplatnice i biljezi u iznosu od 70 kn (na kiosku u MUP-u)
-uplata po kupljenim uplatnicama, iznos 150 kn (HP u MUP-u)
-Domovnica i rodni list samo na uvid (teta na šalteru vam ih odmah vrati)
-dvije slike 3,5x4,5 cm
To sve predate i za 14 dana vaše dijete ima putovnicu...
Pripremila sam si dokumente još sinoć. Slikali smo klince za razne iskaznice još jesenas, ali slike su 3 x 4 cm. "Nije važno", veli moj presvetli,"ni u našim putovnicama nisu drukčije!"
"Čuj, žena veli 3,5x4,5!"
"Ma, daj, nije to na milimetar!"
I ja popušim!!! Jesam, baš sam plavuša! Ima slike na hardu, treba ih samo isprintat u drugom formatu..."ajmo linčarit! ma, ne da mi se!" Priredim slike kakve jesu i šutim...
Cijelo se jutro veselim. Izorganizirala sam da klinci dođu do mene na posao, kako je to već skoro u gradu, ostavim tamo auto i odemo tramvajem. Prebirala sam u glavi kako ću nakon obavljenog posla isprobati brazilske kuglice koje je suzette tako nahvalila, prošvrljati po stranoj literaturi u Algoritmu i za kraj počastiti klince sladoledom kod Vinceka, a tati kupiti baklave za večeru (danas je taj dan!).
Došli smo u MUP i odmah pošli kupiti tiskanice. Nije bilo nikog, pa sam naivno pomislila kako će to ispasti pis-of-kejk.
GREŠKA! Ljudi, prvo uzeti broj za čekanje!!!, onda ići kupovati tiskanice! No, naš je broj bio 012, napisano velikim znamenkama, a sitno ispod: ispred vas su 83 korisnika!
Kako smo Mikica i ja nedavno spušile čekanje kod dermatologa, ja sam odlučila rađe čekati nego otići u šetnju i "štrikati" cijelo vrijeme jel već bio 012?! Na redu je bio 321. Pa si mislim, ne idu valjda do 999!!! Odem pitati na informacije, ali veli žena ide do 399, pa od 001! Hajde!
Gledamo tako ljude oko sebe, klinci pizde jer im je dosadno, a nisu ponijeli ni MP3, ni i-POD... niš, a čitanje štampe - kaj god...
SITUACIJA PRVA - Dolazi žena s klinkom, na redu je 345. Ona ima 318. Pa upadne preko reda jer je dijete vodila kod zubara, a od ponedjeljka je nastava...kad bu onda obavila predaju zahtjeva... Primi nju službenica, a škvadra bijesni! Pa svi bismo mogli nekaj obavljati po gradu...samo budale čekaju?
SITUCIJA DRUGA - Čovjek dolazi po putovnicu, predao je zahtjev pred dva tjedna, ali nije gotova. Naravno da je kao i svaka jedinka muškog roda imao za potrebu da svi na svim etažama MUP-a čuju njegov revolt! Pa nek promjene agenciju koja izrađuje putovnice, nek im spuste cijenu...Nedugo zatim dolazi šefica (predpostavljam) i obznanjuje da je u agenciji, koja izrađuje dokumente, stroj u kvaru i prije 19h neće doći, ako uopće dođu, pa nek oni, kojima nije hitno, dođu sutra! Grupa se uskomešala i nahrupila na šalter, no, eto Organa da ih odmakne "iza linije diskrecije". Gotovo nitko nije odstupio.
SITUACIJA TREĆA - Napokon oko 18h definitivno neće doći putovnice jer stroj nisu popravili... treba li komentirati na što je to ličilo? KLinci su me samo pitali hoćemo li i mi tako morati čekati...ja prije nego za 3 tjedna ne idem po njih...
SITUACIJA ČETVRTA - u grupi ljudi koji čekaju s nama za predaju zahtjeva razvila se konverzacija. Tako je iznenada kršan mladić priznao da je uzeo dva papirića s brojem, pa tako ima 014 i 021. Ponudio mi je ovaj 021, ali sam mu zahvalila, jer je moj bolji... mladić preko puta je prihvatio 021, a svoj 023 dao simpatičnom mladom paru koji je imao 054!!! Zamislite, dobrota iz čista mira! Čak su mu htjeli dofurati neku Colu ili nešto, ali je on to odbio... Hajde ima i toga!
SITUACIJA PETA - ...na displeju se pojavio 010, a mi smo se pripremili u niski start... 011....012-jupiiii! Dođem ja važno na šalter. Pripremim papire za Janka, za Mikicu... žena mi vraća mir i osmijeh kojim sam ja njoj pristupila. "Ali, mama, ove su vam fotografije premale!", veli ona, a ja glumim naivu "Pa, takve smo dobili..." "E, krive ste dobili! Meni slika mora odgovarati u okvir na obrascu koji se skenira za dokument. Žao mi je!"
Bila sam na rubu plača...nakon dva sata čekanja! Da mi je ON bio pri ruci, zadavila bih ga golim rukama, lete mi kroz glavu tisuće misli...da ne moraju djeca opet čekati, bogme bi on išao ponovo i čekao sa slikama prave veličine... "Mama...", šapne službenica "imate fotografa koji bu vam napravil slike za 5 minuta po 25 kn. Ovi tu preko uzmu 50, a ako krenete Petrinjskom prema jugu, do semafora, pa lijevo (P.Hatza 8) u ulazu je taj fotograf! Nek vas poslika pa mi se vratite preko reda!"
Hajde, odem ja do tog FOTO TEPEŠ-a. Teška koraka i još teža srca, jer izvući biku bez potrebe 50 kuna iz džepa ravno je zločinu! Uđete u haustor, pa po štengama dolje, pa u neki prosor ko iz francuskih ART NOAR filmova. Hodničak uzak sa zidovima u bijelom sepu, a pokraj prostorija koja nije danjeg svjetla vidjela još od prvih zamračenja u 2. svjetskom ratu...na stropu obješena štanga koja nosi težak zastor od tkanine s primjesama satena u boji koja je nekad bila vjerojatno narančasta ili nešto slično... Postoji opcija slikanja 2 fotke za 20 kn, ali, eto, nema materijala, pa samo po 4 komada za 25 kn! Sliknuo je dječicu u toj nekoj atmosferi poluprofesionalizma, a ja sam platila i izjurila s klincima van.
Ušla sam ravno pred šalter ne obazirući se na komentare... Ona mlada žena koja je mukte osvojila za 31 mjesto manji broj je opravdavala nekom "Gospođa je već čekala...", a mi smo konačno predali zahtjeve, odguslali do Jelačić placa, kupili sokove putem, sjeli na prvi tramvaj, i završili naš posjet gradu potpuno iscrpljeni i bezvoljni!
Nije dobio baklave, nego neko slatko pecivo iz lokalne pekarnice i nek bude sretan da je i to dobio...LJUTA SAM KO PAS!
Nisam se svađala jer sam se odpuhnula putem. Samo sam mu postavila potpuno retoričko pitanje i odmah naglasila da ne želim odgovor: ŠTO BI TI NAPRAVIO DA SPUŠIŠ DVOSATNO ČEKANJE ZBOG MENE? ...i djeca definitivno ne bi dobila putovnicu. Bili bismo sretni da cijeloj obitelji ne zabrane izdavanje bilo kakvog dokumenta...
kategorija: dvojim između "tragikomedija" i "skoro pa triler"
- 21:34 -
Komentari (16) - Isprintaj - #
utorak, 10.04.2007.
UN DIJETA
Dakle, ovaj je post bio već jednom napisan... ne znam, valjda sam beskrajno strpljiva kad se radi o tako nekim glupostima. Lijepo sam odabrala kategoriju, ulickala sve, dodala fotkice... i nema!
Da se ja vratim na dijetu! Upute za držanje ove dijete imamo već 2 godine, prvi puta smo je, moj suđeni i ja, provodili prošle godine tokom ljeta, a ovaj put smo se odlučili za hedonistički, bikovski pristup - između Uskrsa i godišnjeg odmora!
Prošle smo godine dijetu držali mi, doma i još dvije kolegice s posla. Svi smo bili u istom ritmu, pa smo si bili podrška i kontrola. Tako je "voćni dan" pao na nedjelju... pa priča kolegica da je bila na bazenu s klincima, da je rođaka donijela domačeg suhog mesa..."Nisi valjd i ti jela?", užasnule smo se nas dvije, a naša će kolegica mrtva-hladna "Pa ne zna dijeta jesu li kobasice voće ili ne!"
Donosim vam kraću, od dvije verzije koje imam, ali nije mi problem emajlirati i dužu verziju, iako piše u biti isto!
Ova dijeta pored skidanja viška kilograma, čini promjene u metabolizmu i to je garancija da se izgubljeni kilogrami neće više vratiti.Dijeta traje 90 dana i za to vrijeme izgubi se 18-25 kilograma. Ako je potrebno skinuti manje kilograma dijeta se može prekinuti, ali neće doći do promjene u metabolizmu. Mi smo gubili po kilu svakih 4 dana, tj. u jednom ciklusu, s tim da sam ja došla do 50 i ni makac. To je i dobro, jer ne želim izgledati ko anoreksična, rađe imam koju kilu više!
Doručak: uvijek isti...svih 90 dana voće. Jede se uvijek u paru (2 jabuke, 2 kruške, 2 naranče ili šaka sitnog voća)
DIJETA UVIJEK POčINJE PROTEINSKIM DANOM
REDOSLIJED SE NE SMIJE MIJENJATI
PRVI DAN-PROTEINSKI DAN
RUČAK:
meso kuhano ili pečeno u količini od tri šnicla, 1 komad kruha, i salate u neograničenim količinama. Na kraju popiti 2 dcl goveđe juhe bez rezanaca. Umjesto mesa mogu se pojesti 3 kuhana ili pečena jaja. Mlijeko i sir mogu se jesti samo ovaj dan. Juha se mora obavezno popiti. Znači, meso ili jaja, odnosno dio mesa možemo zamijeniti sirom. Za salatu možemo uzeti bilo koje povrće (sve povrće koje inače jedemo sirovo)
VEČERA:
isto kao i ručak, ali bez juhe. Treba voditi računa ako smo ručali meso treba i večerati meso, odnosno ako smo kombinirali sir ili jaja. Znači identično ručku samo bez juhe.
DRUGI DAN-ŠKROBNI
RUČAK:
jedan duboki tanjur pun do crte: graha, graška, riže ili krumpira začinjeno (svi uobičajeni začini koje inače koristimo:sol, vegeta, papar, kečap, kuhana rajčica, lovor, origano itd.) i komad kruha i salate po želji neograničeno
VEČERA:
isto kao ručak ali samo pola tanjura, manje kruha i salate
TREĆI DAN-UGLJIKOHIDRATNI
RUČAK:
kuhano tijesto uz dodatak začina ili pizza samo s kečapom, gljivama i začinima ili bilo koje slano pecivo, količinski poput pizze
VEČERA:
dva manja komada torte ili 3-4 kolača ili 3 kugle sladoleda i obavezno jedno rebro čokolade za kuhanje
ČETVRTI DAN-VOĆNI DAN
RUČAK: raznoliko voće
VEČERA: isto kao ručak
VRLO JE VAŽNO IMATI SAMO TRI OBROKA U PRIBLIŽNO ISTO VRIJEME SVAKI DAN
Tri puta za vrijeme trajanja ove dijete (jednom mjesečno) treba se jedan dan piti samo voda.
Taj dan se naziva VODENI DAN, koji uvijek ide iza voćnog dana, a poslije njega započinje PROTEINSKI.
Kava i čaj mogu se neograničeno piti, samo bez šećera
Poslije završene dijete treba jesti normalno, s tim da voćni doručak ostaje još 90 dana
Tokom dijete ću svakao donositi i recepte kako doskočiti monotoniji u ovakvom režimu prehrane!!!
Vodenog dana smo izgubili 1 kg, cijeli dan bili na vodi, a djeci moraš skuhati! Odabrali smo da to bude nedjelja, pa smo se ujutro ubijali od posla, a iza 15h nismo bili za ništa i samo smo maštali osutrašnjem mesnom danu! Poslije smo dobili natrag tu kilu i nismo počeli skidati kile cijeli sljedeći tjedan! Ne vidim puno smisla u tom vodenom danu osim "čeličenja" duha, tako da sumnjam da ćemo se ovaj put upuštati u tu pustolovinu!
Bilo je tu svakakvih recepata i načina da se jede raznoliko, a meni je ipak bila motivacija čekati od ugljukohidratnog dana do ugljikohidratnog dana. Dijeta je i praktična jer imaš zadano kaj se kuha, pa nema brige kaj sutra kuhati, večera se isto, a svakog 4 dana se ne kuha jer je sutra voćni dan i nitko se ne žali kaj se jede "ko ptice nebeske"! Mora se priznati da je ovo dijeta tokom koje možete biti sve samo ne gladni, jer se jede redovito i obilno.
Rezultati slijede. Ja krečem s 59 kg (nekih 8 - 9 viška), a presvetli s 94 (višak je oko 14 kg)!
- 22:12 -
Komentari (11) - Isprintaj - #
ponedjeljak, 09.04.2007.
USKRSNI PONEDJELJAK
Nisam uopće danas imala namjeru pisati išta, već sam se spremala prolunjati meni dragim blogovima. Kako sam predpostavljala, svi blaguju i odmaraju od svakodnevice, pa tako i od bloganja. Da nije maloprije moj bližnji prokomentirao na glas ono kaj ja gruntam cijeli dan, ostalo bi na nepisanju...
Cijeli dan mislim na to kako mi je, u stvari, Uskrsni ponedjeljak najdraži blagdan! Lijepo sam doma i nema želju nekud odlandrati iako je vani divan, sunčan dan. Skoro da me savijest peče zbog toga, ali olakšavaju mi djeca koja su vani, na brdu, s prijateljima, s kojima se rijetko druže kad traje nastava jer svi imaju obaveze. Tako da se ni ne daju nekud odvući, a meni i mom bližnjem je doma tako lijepo, uživamo! Skuhala sam nam kavu koju namjeravamo popiti na terasi, u nježnom hladu tek prolistale breze. I sad ozbiljno razmišljam službeno uspostaviti Uskrsni ponedjeljak kao novi obiteljski blagdan kad stvarno uživam i odmaram! Čak se ni ne kuha, ništa osim kave. Od jučer je svega ostalo u izobilju, a kako smo se svega prejeli, ni krumpir nisam pekla i nitko se nije žalio!
Skoro smo nespretno razbili voskom obojano jaje (ljusku) koju je Janko bojao u školi, pa sam to njegovo (u prvom planu) poslikala skupa s dva Mikicina (crveno i maca). Sad su najsigurnija od razbijanja, na hard-disku! 
Istina, samo jedan posao je od jučer ostao nedovršen - ribanje rešetke od grilla. Navukla sam svoje žute gumene rukavice koja služe samo za taj posao, jer ne mogu nšta raditti u rukavicama, nemam osjećaj pod prstima i to mi fali. U njima svojoj djeci izgledam ko Dexterova mama (ona iz crtića "Dexterov laboratorij"), pa pucaju od smijeha..., a ja se naoružam s "Mister muscolo - kitchen" i kanticom vruče vode. Gotova sam u 10 minuta! 
rukavice se suše, a ja sad idem popiti kavu!
Sretan vam Uskrsni ponedjeljak!
- 16:52 -
petak, 06.04.2007.
SRETAN USKRS!!!
Nemam neki osjećaj da se blagdan bliži, jer se mora raditi, ali kad se iskopamo iz pospremanja, kolača, kuhanja šunke i jaja... da, Uskrs je tu!
Kako sam završila poncho, ugledala sam se na Bodulku i prihvatila se jednog započetog posla!
Nadala sam se da će i Mikica i Janko dobiti po jednog, ali Janko je bio sretnije ruke i ovo je njegov zeko! Sad ne želim kritizirati svoj uradak, sljedeći će biti bolji, a vama za sad želim ugodne blagdane, te mir i blagoslov vašim obiteljima!
******************** 
********************
- 18:00 -
četvrtak, 05.04.2007.
PEDICULOSIS...
...iliti uši! 
E, da! Pred blagdan, tak da imam prije spavanja kaj za zabavu odabati! Ne, ne bu se opheklavala majca moje Ane...
Jutros me zove frendica da joj kažem kak se zove onaj šampon protiv uši, jer joj mala opet ima uši na gustoj kovrčavoj kosici! Naravno, Pedilin - mješanac pedera i penicilina, tak da lakše zapamti!
Gnjide smo, nažalost, predobro upznali pred par godina kad je Mikica imala uši dva puta u tri tjedna. Tada je u prvom navratu, jadno dijete, trpilo svrbež valjda neko vrijeme. Došla je subota i spremanje za mažoret trening. Češljam ja dijete, a ono, neka mušica. Maknem ju, kad evo još jedne, velike, žive...stisnem među noktima, pukne! Poludila sam, jer dijete ima kosu tanku ko svilu i to do pola leđa, a grinja po 10-ak pri svakom provlačenju pramenčića kroz nokte. Teško je sitnu sjajnu gnjidu (prva sličica u drugom redu) uočiti na svijetloj tankoj kosi, ali iskustvo je presudno. Tatek je odmah izvjesil zastavu na pola koplja zbog žalosti za kosom, jer je njegovom kolegi žena ošišala djevojčicu skoro do gola zbog uši! Moja je taktika bila: dok je ona strpljivo podnosi sat i pol torture, i ja imam strpljenja. Čišćenje je trajalo oko tjedan dana, pranje Pedilinom, trebljenje, pranje, trebljenje...Oprali smo (uz posteljinu i garderobu) sve špangice, gumice češljeve, četke..., ali smo ih se riješili. Odmah sam javila učiteljici da imamo uši i da pregleda razred za svaki slučaj. Za tri tjedna smo ih skužili odmah, pravovremeno reagirali i brzo istrijebili. Vjerojatno ne riješe svi roditelji odmah taj problem pa su ušice napravile još jedan đir po razredu.
Dakle, žali se meni Mikica danas da ju svrbi vlasište, ali, mislim, pubertet, masti joj se kosa...pa svrbi. Obišli smo špeceraj, darivali se za Uskrs u Turbaču, obavili šoping u DM-u pa se sve zaboravilo...do sad! Opet ju svrbi, pa sam pogledala po potiljku...i imam kaj vidjeti! Jupiiiiiiiiii! Skoro ko kikiriki, kokice uz TV!
- 21:26 -
Komentari (10) - Isprintaj - #
utorak, 03.04.2007.
S ONE STRANE PULTA
Ovaj post je komentar na post Levant koja je nedavno imala neugodna iskustva s trgovcima i trgovačkim lancima.
Moram priznati da smo svi ponekad bili žrtve neljubaznog trgovca ili nekorektne prodajne politike neke trgovine. Kao trgovac sam možda bila još otrovnija jer znam kako bi trebala komunikacija kupac-trgovac teći.
Uz neke, već zaboravljene, epizode s trgovcima, kako one ružne i neugodne tako i one ugodne (ima i toga!) izdvojila bih jednu kojoj sam prisustvovala kao treće lice. Trebala su nam sobna vrata, pa sam svaki slobodan trenutak obilazila mjesta gdje bih našla ono što mi treba. Tako sam se našla na odjelu građevne stolarije u jednom našem hrvatskom lancu trgovina baš u trenu kad je nastala incidentna situacija. Mladi par je završavao kuću i odabrao ulazna vrata koja su bila izložena. Kako su bila zadnja, nisu ih mogli kupiti (ne, nije pisalo da je IZLOŽBENI PRIMJERAK). Vjerojatno im je rečeno da dođu za tjedan dana... to je bilo tada kada sam i sama bezuspješno tražila nekog da mi pokaže kaj se nudi. Prišla sam službeniku da pitam, ali je već počela rasprava s parom. Naime, ne samo da nisu dobili takvih vrata, nego su ona sa zida prodali. Na to je mladi gospon, s punim pravom, poludio i traio da se zove šef odjela. Kad je taj došao, ja sam iz priče razaznala o čemu se radi... još sam čekala da se netko meni posveti... Taj šef je bio još bezobrazniji, pa je mladić doveo voditelja centra koji je pokušao riješiti situaciju, našao takva vrata u drugom centru i poklonio im dostavu. Tada je otišao, a šef odjela je sasuo svu silu drskosti na ljude jer su mu doveli voditelja za vrat. Ja sam otišla i nema šanse da tako skoro tamo nešto kupim, a dugo me pratio neugodan osjećaj da je došlo i do fizičkog obračuna.
Moj je posao bio (bez dotjerivanja) prodaja "dasaka". Radi se o pripremi za izradu namještaja, pa je naš posao bio specifičan. Posebnost je to što je 75% kupaca gotovo svakodnevno kupovao, znali smo se poimence, često su čekali toliko da su stigli pročitati i novine i atmosfera je uglavnom bila obiteljska..., ali u onih 25% je bilo svega! Pa kad se znalo da je gužva, materijal se čekao i do 7 dana. Pa sad imate onih koji lijepo zamole i napravi se sve što se može, a imate i "silovatelja". On bi daske sutra jer ide na more!!! "Čujte," velim ja "naša firma posuje 10-ak godina, a i vi znate barem tjedan dana da putujete! Da ste došli jučer, dalo bi se nekaj napraviti, ali ovako!!!" U tom sam se trenu svega naslušala... Ili meni možda najdraže situacije kad vam se neki sirovi brđanin sjedne nasuprot s vidljivim izrazo lica "šta će meni žensko daske prodavat!" Ni ne sluteći da preko puta ima stručnu osobu koja, ne da ima iskustva s daskama, nego godimama radi s gotovim namještajem i iskustvo u vlastoručnom sastavljanju istog! Bilo mi je tada najdraže da mu svojim pristupom to sve dokažem i na nos natrljam njegov šovinizam! A ja jednako dobre volje i spremna na šalu, to ih onda ubije!
Jedan me "davitelj" (iz skupine od onih 75% !!!) izmaltretirao tako da sam skoro prešla granicu i viknula:"Pa kaj onda kupuješ tu!!?", ali nisam. Da sam bila ipak u pravu dokazao mi je jedan nepoznati kupac nakon par dana. rišao mi je i pitao me dal i sam živa? "Jesam! Zašto?" pitala sam, a on mi veli:"Bio sam tu, čekao , neki dan kad vas je onaj davio. Pomislio sam da, ako ga vi ne zveknete, ja ću!"
Zanimljivo je onda slušati predavanja o marketingu i prodajnim vještinama, a znaš obje strane priče... I tog predavača sam izmaltretirala tako da je na prošlim predavanima (nakon mog odlaska iz firme) primjetio da mu fali ona jedna plava kolegica koja je stalno nešto dodavala i komentirala! E, ta kolegica više ne radi kao trgovac!!!
- 18:25 -
ponedjeljak, 02.04.2007.
ROĐENDAN III DIO
Čak i dok ovo pišem, gledam "Uvod u anatomiju" gdje čak dva glavna ženska lika, iz svojih osobnih razloga svaka, pletu! Istina Izzy to ide nešto bolje, ali bitna je namjera!
E, sad! Nije me bilo par dana i to ne zato kaj sam zaokupljena pletenjem ili heklanjem! Ne, ja sam u subotu imala po treći put goste za isti ročkas. Prošle godine je Mikica bila zakinuta za ročkas (tko ne zna zašto, RAZLOG), a već se nekoliko godina ponavlja problem s 5 ročkasa u istom tjednu u istom razredu! Jedna od bližih prijateljica ima rođendan samo tri dana iza nje, pa se iz godine u godinu ponavlja da je pola ekipe kod jedne, a pola kod druge i ni jedna nije zadovoljna! Još prošle godine smo mama Ljerka i ja bile u pregovorima da cure slave skupa, ali to je propalo. Ove godine je pao dogovor da u 16h društvo (njih oko 15) dođe kod Doris gdje je roštiljanje i igranje do 19h, a tada dolaze na tortu cugu, grickalice i veliko finale kod nas.
Tko je i bilo. Otfurala sam Mikicu već u 15h do Doris i dojurila završiti tortu i povješati balone. Pomagao mi je Janko, a tata u ovim prilikama dobije slobodno od prisustvovanja, on pomaže u pospremanju!
Oko 19 sam otišla po pola ekipe, pola je vozio tata od Doris (stali su u 2 auta...) i tu je uslijedio ples, pjesma, kartanje unutra i haklanje košarke vani na terasi! Puhanje sviječica dviju slavljenica... 
Dio ekipe se i dalje igrao na terasi, dio je gledao film "Kronike iz Narnije" koji je trajao do 22:40. To je bio i kraj jer oni koji do tada nisu otišli imali su roditelje koji čekaju za vratom... Moram priznati da su bili dobri, malo glasni, ali stvarno dobri i nije mi bilo teško družiti se s njima, onako iz prikrajka! Nereda skoro da nije ni bilo i nisam provela nedjelju u rasčišćavanju.
Tako sam prije tri subote ugostila bake, dede, tete, ujake, nećake..., prije dvije subote su zakasnili kumovi zbog bolesti, a ove subote su bili klinci! Preživjela sam!
- 22:28 -
