srijeda, 30.05.2007.

KITY

Ova maca ima oko godinu dana. Prošlo ljeto je nađena na jednom našem otoku razderane potrbušnice. Moji prijatelji su je odmah odnijeli u obližnji grad u veterinarksu stanicu gdje je operirana. Tokom njihovog boravka na moru, redovito je kontrolirana i izvađeni su joj konci. Bila je mače od koji 3 mjeseca.
Brzo se privikla i bez razmišljanja su je doveli u Zagreb. U stanu na 3. katu je živjela s 3 generacije. Jako se lijepo socijalizirala.
Kako to biva, ništa nije savršeno, tako je u stanu dvoje djece od 3 i 5 godina, pa je suživot postao naporan... Sada je najvažnije naći Kity novi, ugodan i brižan dom kakav je zaslužila.
Lijepo vas molim ako znate nekog tko bi uzeo ovu predivnu macu da mi se javite na e-mail što prije!

Hvala, vaša Lorna

- 19:13 -

Komentari (15) - Isprintaj - #

utorak, 29.05.2007.

5 PRIČA O ... MAČKAMA

Da mi je netko prije 19 godina rekao da ću nakon 14 godina braka za sobom ostaviti 5 mačaka.... ne bih mu vjerovala! U to sam doba prohodala s mojim Kosmičkim koji ne voli mačke, njihovo deranje u veljači, zapišavanje u svrhu označavanja (kao da to psi drukčije rješavaju!), njihovo izazivanje njegovog psa.
Ja mačke volim. Volim sve životinje, osim onih kojih se bojim (samo pauci!), ali su to ionako kukci... Dakle, pripadnike faune koji spadaju u razred riba i sve iznad toga po evolucijskoj ljestvici. Mačke volim, cijenim njihovu prirodu i, barem mislim, da ih razumijem. One vas ne vole bezuvjetno (kao psi) već njihovu ljubav i povjerenje zaslužite, a ona je beskrajna i upravo zato što nije na temeljima strahopoštovanja nego slobodne volje, ta je ljubav meni draža.
Kosmičkog je kupio Fredy. To je bio skroz crn mačak koji je imao bijelu točku pod vratom. Imao je neobičnu naviku bucati se (trljati glavom) o vašu glavu, nos, bradu... pa je tako dotrčao mokar izvana ravno u krilo mom dragom, te mu položio svoje blatne šape na prsa (bio je u potpuno bijeloj majci) i strasno ga pozdravio bucanjem! Kad ovaj nije reagirao kako bi se to moglo očekivati za jednog «mačkomrsca»... sve mi je bilo jasno: ne može on mrziti mačke!

PRIČA PRVA

Pred svadbu je izjavio da bumo imali mačku, ali samo od Šapice. To je jako draga mačka naših prijatelja. Omacila se točno 2 tjedna nakon svadbe. Zvali su me s pitanjem da li želim crnog ili bijelog? Naravno da sam se odlučila za crnog. CEZARA sam vidjela prvi puta kad je imao 6 tjedana, ali je s mamom ostao još 3 tjedna. Išli smo po njega po pljusku na drugi kraj našeg, ionako izduženog, grada. Dvojio je moj muž tada da li uzeti oba, «...kad se već tako lijepo igraju!»
Cezar je bio već godinu dana kod nas, član obitelji kad se rodio Janko. Bojala sam se kako bu to išlo, jer mačke znaju biti jako ljubomorne... ali kao da je znao da je to derište isto naše! Ponekad je bježao u kinderbed, pod dječakove noge, tražeći azil, ali nije ga baš spašavalo. Jedino kad se radilo o kolicima gdje ga naša kuja (svjesna da se ne skače na kolica) nije dirala.
Bio je oko 2,5 godine star, već se i Mikica rodila, kad je nestao na 3 dana. Pomisliš pujanje... bu došel!
Je, došel je sav u slini, paučini, jadan, bolestan... očima je tražio pomoć! Kako su i moji roditelji došli, tata je s Kosmičkim odveo mačka veterinaru, ali mu nije bilo spasa. Otrov mu je zahvatio koštanu srž i morali su ga «uspavati». Muškarci su se vratili, praznih ruku i podbuhlih očiju... «Ja sam ga držao kad su ga uspavljivali... na rukama mi je uginuo!», gutao je suze moj Kosmički!

PRIČA DRUGA

Dugo nismo ni razmišljali o mačkama. Što zbog male djece, puzavaca, što zbog žalosti za prvim. Bilo je jasno da bez mačke nećemo biti, ali kad? Mikica obožava životinje i izuzetno je suosjećajna i draga prema njima. Nije nam subotom promakla ni jedna emisija o kućnim ljubimcima. Tako smo vidjele mačića koji, po mom, nije bio stariji od 5 – 6 tjedana. Nazvala sam. Žena mi je rekla da ih je 4 i da su navršili 6 tjedana pred 2 dana. Ona nije imala izbora. Mačiće je našla ispod stubišta skupa s mamom (ranjenom). Čuvala ih 5 tjedana u stanu na 3. katu sa šnaucericom. Kako ne živi u Hrvatskoj, tako je mačku odlučila povesti sa sobom, a mačiće što bolje udomiti. Prošli smo njene stroge kriterije za udomljavanje i odvele LEA doma. Bio je dugodlaki, pa se nije volio prati. Jednom smo ga, nakon bljuzge, morali okupati! Živciralo ga je kako mu se dlaka pod bradom zapetlja u jezik, pa se jadan trzao i otimao toj neobičnoj situaciji. Klince je obožavao, a i oni njega. Bio je divna životinja.
«Zaglavio» je star kao i Cezar, s 2 i pol godine. I on je došao doma po pomoć. Mislila sam da je prehlađen, oprala mu oči kamilicom i namazala ih!... kad je počeo (kako to veterinari kažu) «šamponirati». Hitno sam mu oprala oči, usta... ali nije mu bilo spasa. Otišao je, pobjegao, uginuti negdje u samoći. Žao mi ga je jer se mučio.
Mislila sam da više ni jedan mačak neće zauzeti tako specijalno mjesto kao Leo i da će svi drugi samo «biti»...

PRIČA TREĆA

Kroz ljeto ne volim ostavljati male mačiće nekome na brigu jer su i meni tada najslađi, a puno je brige. Mačku imam sebi za društvo, a ne nekom tko bu došao svaki dan po jednom da ga nahrani. Tako sam obečala da ćemo na jesen pribaviti mačića...
Dođem na posao, presvlačim se, kad se od nekud čuju mijauci! Pitam kolegicu, a ona mi veli da je netko u dvorište firme bacio (pazite: BACIO!!!) dva mačića, pa ih je spremačica nahranila... Odem vidjeti, a ono dečki, jedan crni, a drugi sivi tigrasti. Spremačica je već odlučila crnog uzeti, jer tigrastog ima... Tigrasti je vrlo bučno doputovao, u kutiji pod suvozačkim sjedalom, u svoj novi dom. Promatrajući njegov stupanj psiho-fizičkog razvoja, zaključila sam da je star oko 5 tjedana. Mikica ga je krstila u – STITCH... bez Lilo. Othranili smo ga na dvotrečinskom i polovinskom mlakom mlijeku, učili ga jesti krutu hranu, učili koristiti pijesak, budili se noću da ga zamotamo, ugrijemo... čak i Kosmički!
Tako zločesto mače nisam u životu imala. Sam nered i šteta!!! Uništio je sve kaj se uništiti dalo, i to ne poskrivečki...ne! Kad ga se gleda! Mikica me samo pitala da li bi bio tako zločest da se ne zove Stitch? (ko ne zna, molim za domaću zadaću pogledati Disneyev crtić «Lilo & Stitch») Ali je bio naš i voljeli smo ga!
Podletio je pod naš vlastiti auto sa 6 mjeseci. Iz nekog nerazumljivog razloga, u igri s kujom (s kojom se voli!!!), potrčao je pod auto. Bila je noć, došli smo iz posjete. Prilikom parkiranja vozite zaista polako, a kad je lupilo nešto, muž je odmah stao! Sve smo pretražili, ali ga nismo našli...
Ranjen ili ne, nije se nikad vratio i volim vjerovati da se u stvari uvrijedio i da zato ne dolazi, pa se negdje udomio i dobro mu je!

PRIČA ČETVRTA

Tada sam opet čekala jesen.
Otvorila sam oglasnik jasno odlučivši da ću uzeti žutog tigrastog mačka! U jednom je oglasu od tri mačića jedan bio žut. Dogovorila sam se doći pogledati ga, pa tek ako mi se svidi uzeti ga...
CHIP. Prekrasan mačak, 3 mjeseca star, potpuno divlji!!! Jedva smo ga ulovili i odveli doma. Za 2 dana je spavao na našem krevetu uz gazdu! Toliko o pripitomljavanju!!! Malo me smetalo da nije mlađi, ipak tako veći mačak... teže za odgoj. Kako li sam se prevarila! Koliko je Stitch bio krajnost u minus, tako je ovaj bio skroz suprotno!!! Dobar, nije radio štetu, drag, mazan, velik, prelijep!!! Jedini... Imao je jedno ljeto ozljedu na gornjoj strani korjena repa, pa je morao na terapiju antibiotikom... Tada smo ga dali kastrirati jer sam htjela izbjeći sudbinu Cezara i Lea! Ali i on je vjerojatno negdje podlegao.
Sjećam se tog, zadnjeg, dana. Bio je cijelo prijepodne u kući, ležao otvorenih očiju, ali ja nism ništa sumnjala. Kad je došlo vrijeme da pođemo na jedan rođendan, iznijeli smo ga van, jer je on tako više volio. Kad je htio u kuću išao je po svekrvu koja bi ga onda pustila unutra... Otišao je i nije se više nikada vrato. Tek kad vraćam sjećanje unatrag, sjetim se njegovog ležanja otvorenih očiju i šepanja prvih par koraka kad smo ga odnijeli van...
Dušu sam isplakala za njim. U mislima sam se grubo i krvavo osvetila svima koji su mogli kumovati njegovom nestanku, ali Chipa to nije vratilo. Već sam čula i to da mi ne daju mačku jer ih «uništavam». Ja, pak, mislim da je te 2 godine život mojih mačaka sve samo ne loš. Tješi me to da su svaki od njih dobili toliko nježnosti i ljubavi kao malo koja životinja, slobodu i zelene livade prepune zanimljivih aktivnosti...

PRIČA PETA

«Čuj, jel bi se ti ljutio da ja nabavim novu mačku?»
«Samo, nek je još ljepša i još draža, tak da mi je bude još više žal kad joj se nekaj dogodi!»
Fučkaš muške, odlučila sam uzeti ženku! Svakako je sterilizirati... Osim oglasnika, surfala sam i po netu ne bih li našla mačku, ako može svjetlo sivu... i naška malog kartuzijanca na «SUZA». NO, on je već bio udomljen. U oglasniku j osvanuo oglas: «Malu sivu macu u dobre ruke poklanjamo, o98/...»
«Halo? Zovem u vezi mace!»
«Da?», muški glas
«Recite, jel cura?»
«Pa, ovaj, je!»
«Super! A gdje ju mogu vidjeti? Ima li koga doma?»
«Ima, supruga. Ja ću joj javiti da ćete doći...»
Bilo je to na putu koji idem s posla, pa nije bio problem skrenuti malo. Na 5. katu zgrade su se otvorila vrata, a pred mene je dotrčao obor u sastavu mačka, odrasla, ali ne velika, siva sjajna...i mala siva kuglica. KYRA, bucmasta, nemirna, znatiželjna, ne veća od klupka vune od 50g!!!


Kosmički je bio van Zagreba taj dan i vidio ju je tek na MMS-u i nakon nekoliko dana. Kad nas nije bilo, a on u svojoj radionici, ona je bila s njim, skupa sa svoji WC-om. Jednom sam ga našla da joj pijesak nije donio s objašnjenjem da je on odnese dolje kad joj je sila!!!
Priču o Kyri možete pratiti i na ovim stranicama... ova priča traje... nadam se još godinama!

Neke od ovih priča mi i dan danas zaliju oči suzama, ali su sječanja slatko gorka... i uglavnom lijepa!

- 17:50 -

Komentari (17) - Isprintaj - #

nedjelja, 27.05.2007.

CIK-CAK ŠAL I "BLIND DATE"

...iliti zig-zag šal. Pod tima sam imenom vidjela uzorak na blogu neke njemačke pletilje. Koliko ga god poslije tražila, uzalud!!! Ostao mi je u sječanju samo princip trokuta koji se nadovezuju jedan na drugog. Nakon skoro 3 mjeseca uzaludnog traženja originalne upute, odustala sam i počela "napipavati". Sad mislim da je rezultat barem vizualno sličan uzoru.

Počinje se nizanjem očica u dulini koja je za 1,4 cm duža od željene širine šala, npr. ako želite šal širine 20 cm, morate nanizati očica u duljini 28 cm. Broj očica, naravno, ovisi o niti i iglama kojima radite. Plete se u svakom redu pravo tako da rebrasti uzorak još više naglašava trokutaste forme. Lijevi rub pletete ravno, što znači da zadnju očicu neopletenu prebacujete, a pletete ju kao prvu očicu u sljedečem redu. Desni rub oduzimate po jednu očicu u svakom drugom redu, tako da zadnju očicu prebacite neopletenu, a pletete u sljedečem redu prvu i drugu očicu skupa pravo.

Kad ostane samo jedna očica, ostavite je naigli, te s drugom iglom "pokupite" rubne očice ravnog ruba, prebacite preostalu očicu, te pletete opet pravo. Sada s lijevog ruba oduzimate, a desni pletete ravno.






Ponavljate nizanje trokuta dok ne postignete željenu duljinu šala. Uzorak se može iskoristiti za pletenje trokutastog šala, ravnog dijela kape, torbe... mašti na volju! Božić je još dovoljno daleko da usavršite izvedbu i poklonite originalan šal. Uzorak najbolje dolazi do izražaja ako je nit melanž i to u što više boja.

Ovdje je prikazan sadržaj koji me zadnjih nekoliko dana jako veselio! Naime, bio je dogovorem sastanak članica foruma STVARAM za subotnju poslijepodnevnu kavu. Kako sam "dotepenka" u društvo, činilo mi se da će ih razveseliti sitnice koje sam im pripremila. Što se vrijeme sastanka približavao, tko sam ja bila sve nestrpljivija i nervoznija kao da idem na neki "blind date"... to je skoro i bilo to! Kavi su prisustvovale JANA, ELLY-B i NYMPHEA. Društvo je bilo malo, i provela sam jako ugodno vrijeme s tim kreativkama! Nadam se da ćemo uskoro ponoviti druženje! Cure, još jednom hvala na krasnom poslijepodnevu!

- 18:51 -

Komentari (12) - Isprintaj - #

četvrtak, 24.05.2007.

DAROVI, PARADAJZ I LJETNE TEMPERATURE

Ostala sam dužna pokazati, u stvari, najljepše darove koje sam dobila za rođendan. Škrinju, ficus pumilu, mini ružu i CD s nekoliko epizoda Života s cvijećem sam dobila od moje Tine koja uči plesti, a knjigu, ogrlicu i, odavno pojedenu, čokoladu od moje drage kolegice koju ste upoznali kao Klaru iz "5 priča".
Cure, još jednom vam hvala!

Zatim vam se moram pohvaliti i sandalama. Mislim da mi sjajno stoje, a što je najvažnije, peta nije previsoka, a tanka...


Kakve veze ima sa svime paradajz?
Za divno čudo, danas sam došla čak i ranije do posla, pa sam zastala kod Trešnjevačkog placa. Namjera mi je bila mom Kosmičkom kupiti trešnje. I kupila sam preko kile divnih trešanja, kaštelanski hrušt. Navodno. No teta je bila dalmatinka (kao da je to u Zagrebu čudo) i jako ljubazna i dobre volje. Štand do su bili izloženi flanci. Ko ne zna, to su sadnice. Kako me vuku jagode već par godina, tako me vuče i paradajz, ali ne koji god! Ne, onaj koktel-paradajz! Cherry! Tako sam kupila 5 komada, pa ću vam se hvaliti bude li plodova!
Onda sam prionula na posao i u 5 sati nacrtala ono za što bi mi u nekim okolnostima trebao cijeli radni da, isto tako bi i neki drugi ljudi izgubili više vremena. Onda sam se odlučila nagraditi do kraja radnog vremena, izašla na chat, srela levant, ona radi na 10 minuta od mene, na pola puta je kafić, što je urodilo kavom na brzaka. Bilo je ugodno unatoč ljetnoj temperaturi i čarapama u kojima sam se mučila. Čarape? Da, u prostoru u kojem radim je ko u frižideru i to bez pomoći klime!!! Sjedim cijeli dan u vesti i do doma se ne mogu zgrijati...
Onda dođem doma.
Na mom je brdu nekoliko stupnjeva svježije i užitak je izaći iz auta i udahnuti tu svježinu! Kuću ostavimo zatvorenu tako da se ne zagrijava. Ali ne uživamo samo mi u tom hladu... i nepospremljenom krevetu!


Onda malo zahladi, Kyra zauzima svoja omiljena mjesta po škarpama oko kuće (to su oni betonski zidovi koji sprečavaju da vam se brdo sruči u dvorište). Zelenilo nam odmara oči i dušu.

- 19:23 -

Komentari (19) - Isprintaj - #

utorak, 22.05.2007.

JAGODE I SIR

Kako je polučen interes za recept za posljednju objavljenu tortu, ja vam ga, evo, objavljujem! Unijela sam sve cake kojih sam se mogla sjetiti, a da su bitne kod izrade. Iskusnim domačicama neće biti previše, a manje iskusnim će biti od pomoći! Vjerujem da se torta moe napraviti i s nekim voćem iz kompota (kruške, breskve, višnje) ili nekim svježim (grožđe, marelice, kupine) ovisno o ukusima ili alergijama, ali bi bilo dobro prilagoditi boju preljeva boji voća!
Dobar tek vam želim!!!

TORTA OD SIRA S JAGODAMA

SASTOJCI
1 gotov biskvit za tortu ili biskvit od 2 jaja
6 listića bijele želatine
1 vanilin šećer
40 g šećera
100 ml mlijeka
400 g svježeg sira
400 mo slatkog vrhnja
600 g jagoda
1 vrećica crvenog preljeva za tortu
250 ml soka od ribiza (ili nekog drugog bistrog crvenog)

PRIPREMA
Biskvitnu podlogu staviti na tanjur i obujmiti je obručem od kalupa za tortu (ř 22 cm) te obložiti kalup papirom za pečenje. (Savjet više: papir za pečenje treba odrezati u širini obruča i priljubiti s unutarnje strane jer kisele kreme mogu reagirati s metalom pa dobiju metalni okus!) Želatinu namočite u hladnoj vodi (dakle, ako su lističi, stavite dosta vode da nabubri, a ako je 10 g mljevene želatine, stavite da bubri u 4 žlice hladne vode!!!). Zagrijte mlijeko sa šećerom i vanilin šećerom da se šećer rastopi, dovoljno je da mlijeko bude 40-ak stupnjeva, ne mora biti vruče! Zgnječite želatinu da biste ocijedili suvišnu vodu (kod listića, mljevenu se ne cijedi), te je rastopite u mlijeku. Stavite u hladnjak na 20-ak minuta.
Istucite slatko vrhnje. Jagode operite i očistite, te 1/3 narežite na kocke, a 2/3 pripremite za složiti na tortu tako da ih prerežete na pola ili na etvrt ovisno o veličini.
Svježi sir pomiješajte s mliječnom kremom čim se ova počne zgrušavati, tako da prvo malo sira umiješate u mlijeko, zatim pomiješajte sve skupa. Potom umiješajte šlag i, laganim miješanjem, jagode. Tako pripremljenu masu razmažite po biskvitu, poravnajte i stavite u hladnjak na 3 sata.
Po ohlađenoj torti posložite jagode. Pripremite preljev prema uputama s pakiranja i to sa sokom od ribizla. Prelijte jagode i ostavite da se stisne.
Maknite obruč, ukrasite po želji šlagom, listićima metvice... Ova na slici nije ničim ukrašavana!

Vjerujem da ćete uživati, a ja ću, ubuduće, svaki slikom objavljeni kolač svakako popratiti receptom!
Sinoć sam radila čokoladno blato po narudžbi - danas nam je kolač za večeru!

- 09:09 -

Komentari (11) - Isprintaj - #

subota, 19.05.2007.

SHOPING

Vjerojatno sam skroz atipično žensko kad mi je šoping totalna gnjavaža. Ne znam da li se više užasavam beskrajnog hodanja od dučana do dučana ili odabrano predmet beskrajno isprobavati...pa uđi u kabinu, pa izađi iz nje... pa broj veće, pa broj manje... Grozota! A hodanje po šoping centrima?!!! pa gledaš i memoriraš kombinacije predmet-cijena. I nakon dva sata bauljanja moraš, ko i u dječjoj igri, pogoditi gdje si vidio odgovarajuću kombinaciju. A tek ona konstantna muzika i žamor ljudi? To je meni najbolji put do žestoke glavobolje! I zato ja izbjegavam šoping i odgađam ga koliko mogu!
Onda za rođendan dobijem određenu svotu od muža i neogranočenu svotu od mame, ali za određenu namjenu - sandale. Pa te novce treba potrošiti, što nedvosmisleno ukazuje na posjet nekog od mnogobrojnih šoring centara. Pa sam kao okorjela šopingašica već bila u još neotvorenom šoping centru Mandy na žitnjaku (još malo iza Turbolimača). To bu vam, moje drage, nešto poput KingKrossa. Bar mi se odokativno tako čini. Tako da sad i istočni dio grada ima gdje bauljati u neodoljivoj želji i s nesmirnim porivom za trošenje.

Trošenje svog fonda sam počela u utorak kada sam kupila štikanu pamučnu tkaninu od koje će nastati duga suknja. Bar sam u toku kaj imaju u mom najomiljenijem dućanu s tkaninama... past će i jedan lan za haljinu!

Ovdje sam uz tkaninu dodala i dva segmenta mustre koju sam dobila od Drenke. Mene to fakat vuče da naheklam pojas, naravno ne žuto nego u nijansama bež i smeđe. Možda nanizati perli u tim nijansama pa ih otpuštati u toku rada! Ne bi se kopčao ili slično nego bi bio na vezanje... U svakom slučaju, draga Drenka, opis mustre sam shvatila i još jednom ti zahvaljujem.

Ostalo je, naravno, novaca, sandale su još tamo negdje... Odlučila sam da ću u četvrtak nakon posla do Importane na glavnom jer sam centre zapadnog dijela grada prošla (leteći, u mom stilu) i nisam ništa našla. Uhvatila sam priliku i krenula do Jelačić placa s namjerom da prođem Petrinjskom i probam podići putovnice! Tu sam, u 12-ici, platila vožnju SMS-om! Sjajno, samo ako mislite obaviti sve u 90 minuta, inače je jeftinije kupiti kartu. Ali praktična primjena mobitela je uvijek nailazila na moje odobravanje, pa i ovaj put: bravo striček Miki!
Ušla sam u MUP i uzela broj: 507!!! Odlučila sam da ću se okrenuti i otići ukoliko je više od 20 ljudi ispred mene. Dakle, 507, ispred vas je 001 korisnika!!! a i taj je baš bio na odlasku. Pa sam, s novim putovnicama moje djece, krenula preko Zrinjevca do Glavnog. I hodala po Importane centru 2 sata. Kupila sam sandale! Sad sam mirna. Kupila sam si košuljicu i 7/8 hlače u krem boji i jagode gore na platou ispred ulaza u centar!

Doma sam opet ispekla tortu. Jagode, sir, šlag, želatina... Ali neću stavljati recept... pa ovo bi trebao biti pletači blog... promijeniti ću opis u gastronomski! Ima više recepata nego ičeg drugog.
Preživjela sam i Mikicin pijama party. Eno ih tamo u boravku još kokodaču. Sad ih moram nahraniti i razvažati po kučama... a na večer mi se vrača dragi iz Opatije gdje je na kongresu od utorka i već je na rubu živčanog sloma! Tretman navečer bu mu dobro došao...

- 08:18 -

Komentari (14) - Isprintaj - #

četvrtak, 17.05.2007.

NOVO RUHO

Kako sam već najavljivala... ako car ima novo ruho, eto ga i meni! Naravno, ovo je konkretnije ruho od onog carevog. Dugo se ova slika u meni uobličavala, dok jednog dana nije "sjela". Nakon nekoliko, više ili manje uspješnih, skica nastala je PLETILJA. Kako jako držim do Janinog mišljenja, kad je u pitanju blog, skenirala sam uradak i emajlirala joj. Odmah sam je risala u dimenzijama odgovarajućim za baner, ali kako se ja nisam još upuštala u brljanje po html kodu, prihvatila sam Janinu pomoć. Tako je ona vrijedno radila na dizajnu, ja sam joj zanovijetala svojim primjedbama, željama i zahtjevima... HVALA TI JANO ZA BEZGRANIČNO STRPLJENJE I TRUD! Sad je rezultat našeg nočašnjeg, te svih prije i poslije, virtualnog druženja pred vama na milost i nemilost vašeg suda. Nadam se da nisam razočarala one koji su se bojali kiča ili šarenila.
Ja sam jako zadovoljna! Ovakav dizajn bloga ima ravno 0001 bloger (ica), a ne onih grozomornih preko 2000! Sad je Škrinjica jedinstvena i jedna jedina baš kao i svatko od nas, kao svaki od naših blogova.

- 20:16 -

Komentari (14) - Isprintaj - #

utorak, 15.05.2007.

5 PRIČA O ... PRIJATELJSTVU

Kako se u zadnje vrijeme gomilaju «meme» o najdražim stvarima, te nabroji 5 najdražeg ovoga, te 5 onoga, sjetila sam se o 5 priča o koječemu. Tako su na red došla i prijateljstva koja bi mogla nositi naziv «neobično stečena» prijateljstva. Potrebno je to naglasiti jer će izostati priče o prijateljicama koje su stečene više-manje «redovitim» putem. Prijateljstva su važna, jer samo od prijateljice možeš dobiti suosjećanje i bezrezervnu podršku. Nema tu osude ili boljeg rješenja, samo topla ruka koja bez riječi uhvati tvoju u znak odobravanja i razumijevanja. Zato ovaj post ilustrira moj crtež naziva "PODRŠKA". Ovaj uradak je u biti najava nečeg trajnijeg i večeg... ovaj uradak je predviđen da, nakon što ilustrira ovaj post, bude poklon zahvale!
Vjerujem da je u nastajanju još jedno takvo, neobično stečeno prijateljstvo, pa otuda i ideja.
Tu nije priča o najdražoj prijateljici iz osmoškolskih dana čiji je tata radio s mojim tatom pa su svi kolektivni izleti prošli u znaku našeg druženja. Ne vidimo se često, ali kad se vidimo, ili čujemo, intenzitet bliskosti je isti.
Tu nije prijateljica, i kuma, s kojom sam kročila kroz srednjoškolske i fakultetske dane. S kojom dijelim lijepe i loše uspomene, kako to već biva kad od djeteta postaje čovjek... Nije to Branka iz priče pete!.
Tu nisu prijatelji stečeni tijekom rada u ovoj ili onoj firmi. Svi su oni meni dragi, ali za očekivati je da ćeš si, među ljudima s kojima svakog dana provedeš 8 i više sati, naći neku više ili manje srodnu dušu.
Priče su poredane kronološki, osim zadnje i imena su izmišljena!

PRIČA PRVA
MOJCA je došla u posjet mojoj školi 1984. godine s još 4 djevojčice i 5 dječaka, te 2 ili 3 nastavnika iz njene škole. Takvi su se susreti održavali između 20 škola, svake godine u drugoj. Tada je, dakle, došlo ukupno 190 učenika i 50-ak nastavnika u našu školu. Smješteni po kućama, Mojca je spavala kod mene tih 5 dana. Tada je živjela u Kidričevu, blizu Ptuja, da bi se kasnije preselila u Ptuj, gdje je završila srednju školu i fakultet (biokemijski). Sad živi u blizini Celja.
Od tada se nismo vidjele u živo, znači, 23 godine! Redovito se dopisujemo, ona meni uporno na slovenščini, ja njoj na hrvaškem, znamo sve što se s onom drugom zbiva. Sad je tu i internet pa slike i pisma brže «lete» i sve se češće spominje neki susret kojim bi obnovile poznanstvo.

PRIČA DRUGA
ZORANA je u moj život ušla posredstvom svoje sestre... Njena je mlađa sestra radila kao tajnica u jednoj redakciji u koju sam sasvim slučajno zaredala s dolascima. Kako smo se viđale i čule gotovo svaki dan u dva tjedna, što i nije puno, jako me iznenadila vrlo osobna molba. Da li sam joj se činila dovoljno samilosnom, povjerljivom ili što... Njena sestra, tada trudnica, ostala je doslovno «na cesti», što u takvoj situaciji nije ni malo ugodno. Dobro, nije bila zaposlena za stalno, pa ništa nije ni mogla zahtjevati. Ja sam već imala svoju djecu i razumjela sam njen problem... Zaposlila sam ženu kod sebe u firmi i otvorila joj trudničko bolovanje, te porodiljni. Kako se radilo o magistri svoje struke, danas je znanstveni novak, a mi smo ostale dobre i jako mi je žao da se češće ne vidimo.

PRIČA TREĆA
JELENI je mene na glavu nakopala također sestra, ali ne svojim angažmanom, nego baš suprotno... Naime, dobre 2 godine sam budžet pokrpavala marketinškim poslovima tipa plastičnog posuđa, kozmetike... Gospodična je žarko željela prezentaciju kod sebe jer je u planu imala veliku kupnju sebi i mami. Kako to već biva, ja sam bila ta koja je morala uporno nazivati i gnjaviti. Radno je mjesto često vodi van zemje, a ja sam redovito razgovarala s njenom sestrom. Žena je tada pripremala stručni ispit...veterina! Dobro joj je došlo da se u predahu s nekim isklafra! Di me nađe sa živinama!?? Razgovarale smo satima i ubrzo se Tupperware nije ni spominjao, samo mace, pesi, ptice, ribe... Stručni ispit je položila, a mi smo se odlučile upoznati. Ode se u šumu u kestene, na kolače u grad, sad smo u pregovorima za kino. Obožava moje klince i želi ih odvesti u kino! Jako mi je draga i redovito me peče savijest kad je ugnjavaim s nekom boleštinom moje mačke, ali kaj bi ja da je nemam?

PRIČA ČETVRTA
KLARU sam našla, doduše, u prostoru u kojem trenutno radim, ali je naše prijateljstvo posebno po tome kaj smo se godinama kretale u isto vrijeme, na istim mjestima, vjerojatno se lupale laktovima u redu za kruh... Da smo znale!!! Koliko bismo već vremena podijelile..., ali još smo mlade i imamo vremena nadoknaditi! Tako srodnu dušu čovjek rijetko nađe i jako mi je drago da smo se srele. Uskoro selim iz ovog prostora, ali sam čvrsto uvjerena da sam morala odsjediti tu ovih 6 mjeseci kako bismo se upoznale!

Na kraju nije stečeno, nego jedno, na neobičan i meni nerazumljiv način, izgubljeno prijateljstvo!

PRIČA PETA
BRANKA je sjedila u učionici onog rujna 1984. kad sam prvi puta kročila u srednju školu. Dvije osobe koje uvijek kasne, tada su došle prve. Vrlo slične karakrterom, pa i izgledom (česo su pitali jesmo li sestre) sprijateljile smo se beskrajno. Kako je iz gradića u blizini Zagreba, znale smo iz škole k njoj, ili k meni... nije nam bilo ni daleko, ni teško. Proživjele prve ljubavi, razočaranja, kuhale skupa prva jela i pekle kolače... Nitko nije bio veseliji od nas dvije kad su nam se i «ozbiljni» dečki našli. Srednja škola je završila, krenule smo na različite fakultete, ali je druženje ostalo. Intenzivno i redovito smo se svi četvero družili i nakon što smo se moj Presvetli i ja oženili. Naš je Janko nerijetko pojeo tamo svoju beby kašicu i spavao uz našu galamu i smijeh na njihovom trosjedu... Ali se nisu ženili! I ona se zaljubila u drugog , oženjenog muškarca, problematičnog braka i s dvoje djece! Nisam htjela «držati štangu» njenom bivšem, ali sam joj jasno dala do znanja da mi se ne sviđa kaj je oženjen i cijela situacija oko njega. On je bio galantan, mami nosio cvijeće i ona je osvojena. Nakon višesatne šetnje i iskrenog razgovora, ona se izgleda uvrijedila. Nikad se ne javlja. Mikici je kuma... dijete je imalo rođendane, prvu pričest... Jednom sam izmislila da mi trebaju neke stručne skripte koje su bile kod nje. Isforsirala sam susret na koji sam dovela Mikicu. Žena ju je grlila, plakale smo obje... i ništa! Čak smo je, nakon prve pričest,i sreli u jednom velikom dučanu, dijete se pohvalilo darovima, prigodama, ali je ona ostala hladna! Doduše ON je bio uz nju! Ne znam da li me smeta što ni danas ne odgovara na SMS-ove, a ima moj broj, ili me boli to što mi se čini da joj nije dobro! Da nije zadovoljna, da je pod kontrolom i da se boji onog «rekla sam ti!» Voljela bih da mi se javi, da znam ako joj je stvarno dobro da budem mirna! Voljela bih da zna da sam joj spremna biti podrška ukoliko podršku treba!...
Njen se bivši oženio i – moj muž mu je kum!!!

- 18:44 -

Komentari (15) - Isprintaj - #

nedjelja, 13.05.2007.

SUBOTA U ZAGOJU

Konačno i ja nekaj pišem. Vjerojatno je popustila euforija oko bloga, pa mi nije prvo i osnovno napisati post, a onda sve ostalo! Sad se mogu skoncentrirati na druge stvari, a i ne mogu pisati tek da pišem. Trebam inspiraciju i povod...
Takav povod je recimo krasan rođendan na koji su nas kumovi izvukli iz grada...u Zagorje. Istina, obzirom na situaciju u petak na večer, mislila sam da ću ići sama s klincima...ali, bio je "voćni dan" i već sam navikla da moj Presvetli nije ubrojiv tog dana. Jutro je svanulo lijepo i obečavajuće. Salata i torta, koja mi je bila naručena, su bile spremne, a bome i mi.
Kuma je poželjela da joj napravim jednu od mojih uspjelih salata i tortu Esterhazy.
Da malo skrenem s teme, tu sam tortu prvi puta jela na krštenju kćeri prijatelja iz studentskih dana i zaljubila sam se... Mjesecima sam tragala za receptom i prelistala sve knjige s receptima koje su mi došle pod šapu! Već sam manijakalno bila opsjednuta, odlučila proniknuti sama u tajnu. Redovito sam posječivala Vincek slastičarnu i jela i jela i degustirala i pogađala. Kad sam već potpuno izgubila svaku nadu, čekajući dragu prijateljicu kraj kioska, listala sam časopis "MENU". Bila je reportaža iz te poznate Zagrebačke slastičarnice. I - RECEPT!!! Istina, dobrano zakukuljen i zamumuljen kako bi neiskusnije domačice izgubile svaku želju za izvedbom... ali u meni je želja bila tako jaka da me ni mjera jaja u mililitrama ili gramima nije omela. Tako je to i danas (već 7 godina) moj zaštitni znak, više nego Schwartzvald ili jagodova...

TORTA ESTERHAZY
SASTOJCI
KORE:
275 ml bjelanjaka (7 bjelanjaka jaje tip A)
220 g šećera
220 g mljevenih i sjeckanih lješnjaka (badema)
50 g brašna
naribana korica jednog limuna
KREMA:
1250 ml mlijeka
250 g šećera
125 g gustina
125 g cijelih jaja (oko 2 jaja A klase)
malo soli
20 g želatine
1 vanilin šećer
200 g marmelade od marelica
OCAKLINA:
1 bjelanjak
200 g šećera
sok jednog limuna
Za ukrašavanje malo čokoladne glazure, 2 dl vrhnja za šlag i krokanta od lješnjaka.
Istući bjelanjke mikserom, u čvrsto dodati šećer uz konstantno miješanje, zatim lješnjake i brašno. Aluminijsku foliju oblikovati prema dnu kalupa za tortu, premazati uljem, te posuti brašnom. Tako pripremiti 5 folija. Na jednu po jednu foliju namazati masu za kore i stavljati peći 20 minuta na 180 *C na plehu.
Odmah odvajati od folije i ohladiti.
U prokuhano mlijeko ukuhati masu od dobro razrađenih jaja sa šećerom, gustinom, vanilin šećerom i soli. Za to vrijeme ostaviti želatinu da nabubri prema uputi na vrećici. Kad je smjesa kuhana, skinuti s vatre i umiješati želatinu, te miješati dok se posve ne rastopi. Kremu staviti da se hladi i potpuno hladnu dobro razraditi mikserom.
Na tanjur staviti prvu koru tanko premazati marmeladom, pa kremom, staviti sljedeću koru i tako do kraja. Zadnja se kora ne premazuje marmeladom nego glazurom od bjelanjaka. Preko glazure se išara čokoladnom glazurom. Okolo se torta premaže šlagom i ostatak šlaga se upotrijebi za ukrašavanje «ružicama».
Obod torte se po ukusu pospe krokantom od lješnjaka.


Tako je torta, s ostatkom obitelji, krenula u Zagorje. Odredište je bilo okolica Marije Bistrice...
Klincima je u početku bilo dosadno, pa sam ih odvela u šetnju do šume. Putem sam vam ubrala poljskog cvijeća za koje neću pametovati o imenima, jer ne znam ime baš za svaki cvijet.




Nešto su ubrala i djeca, pa je to cvijeće završilo u krasnom vijencu. Tako smo preko brijega do šume okrunili cvjetnu kraljicu...


Djeca su se kasnije zaigrala, večer je brzo došla i mi smo se, blago izmoreni i zadovoljni, vratili doma. Danas su već pitali kad idemo opet u Zagorje... to je tako kad smo oboje Zagrepčanci i nemamo nikog (tipa dede i bake) van grada. Svi su tu, na 10-ak km! Za kraj vam darujem pogled u kojem smo uživali cijeli dan, buketić jasmina i red štrukova kuruze koji se suši pod strehom kleti!


Ugodan i učinkovit radni tjedan vam želim.

- 21:16 -

Komentari (6) - Isprintaj - #

nedjelja, 06.05.2007.

GODINU STARIJA

Već odavno se rukovodim prema izreci: "Youth is not the number of years, but state of mind!" ili tako nekako. Bila je to i misao vodilja za gledatelje MTV-a pred 15-ak godina kad sam ga i gledala... Dakle moje stanje duha je 27 godina staro i tako se i osjećam, ponekad tako uvjerljivo da ni svoje djece nisam svjesna kao svoje.
Moji najbliži nemaju sluha za moje afinitete (baš sam čudna, palim se na knjige, npr.) i od svoje "in law" obitelji dobivam potpuno bezvezne stvari, jer baš je njima to bilo zgodno i neću ih ni spominjati... Mama je odlučila kupiti mi sandale, ali te još uvijek čame u nekom dućanu dobro sakrivene od mog zahtjevnog pogleda. Muž je bio praktičan, pa je odriješio kesu, a ja ću to s užitkom spiskati na sebe, i samo na sebe, ako ne prije, onda u petak!
Prošle me godine najviše razveselio brat (i šogorica) knjigom "Hrvatska za stolom". Brat me, s kojim i nisam u sjajnim odnosma, izgleda, kuži bolje od, nazovi, bliskih mi ljudi... Možda i nismo udaljeni koliko se to meni čini. A meni je u biti važno da je dar od srca, a ne reda radi.
Tako su me i ove godine, u biti, najviše razveselile SMS poruke (hvala Jani i Tini) i telefonski pozivi (hvala MadDogu i ekipi sa starog radnog mjesta, te nekim novim, Bojana). No, cvijeće me uvijek razveseli...buketi, tegle ili ono procvalo na trasi!

Tvrdoglava, kakva jesam, zapela sam napraviti DVIJE torte. Schwarzwald za mog Presvetlog, te meni jednu od najdražih:

NAOPAKA TORTA OD MALINA (JAGODA)

PRHKO TIJESTO:
15 dkg brašna
7,5 dkg margarina
5 dkg šećera
1 jaje
na vrh noža soli

BISKVIT:
4 jaja
15 dkg šećera
1 vanilin šećer
8 dkg brašna
8 dlg gustina
1 žličica praška za pecivo

NADJEV:
50 dkg malina (jagoda)
7,5 dkg šećera
1 limun
6 listova bijele želatine ili 1 vrećica mljevene želatine (npr. drOetker)
4 čaše slatkog vrhnja
2 vanilin šećera


PRIPREMA:
Od navedenih sastojaka zamijesite prhko tijesto pa ga stavite na hladno 30 minuta. Razvaljajte tijesto na dno okruglog kalupa, izbodite ga vilicom, pa ga pecite u prethodno zagrijanoj pećnici oko 15 minuta na 200 C.
Za biskvit žumanjke i šećer pjenasto izmiksajte sa 4 žlice hladne vode, u to dodati zajedno prosijani brašno, gustin i prašak za pecivo. Ispecite u velikom kvadratnom plehu na istoj temperaturi 10 – 12 minuta. Topao biskvit izvrnite na mokru krpu i umotajte krajeve da se ne osuše.
Operite i očistite maline (jagode) pa odvojite 30-ak malina (ili 8 manjih/4 veće jagode koje su ujednačenije veličine) za ukras. Od preostalog voća zajedno sa sokom od limuna i šećerom napraviti pire u mikseru pa propasirajte. Namočite želatinu u hladnu vodu (listove u dosta vode jer se nakon namakanja može ocijediti, a mljevenu prema uputi u 4 žlice), rastopiti želatinu u mlakoj kupki i umiješati u pire, pa sve staviti na hladno. Za to vrijeme izmiksati šlag od 2 čašice slatkog vrhanja i 1 vanilin šećera, pa šlag umiješati u pire.
Biskvit izrezati u trake od oko 5 cm širine. Na tanjur postaviti prhko tijesto i oko njega postaviti obruč kalupa.Kalup zaštititi papirom za pečenje da ne reagira s kiselinom iz kreme. Unutar kalupa omatati trake biskvita u krugove na razmak isti ili malo veći od debljine trake, pa razmake ispuniti kremom.
Od preostalog slatkog vrhnja i vanilin šećera izmiksati šlag i njime omazati i ukrasiti tortu uz dodatak odvojenih malina ili pak cijelih ili polovica jagoda.



Vjerujem da je ovaj opis dovoljno jasan, ali će detaljniji opis, s više "step by step" slika osvanuti za koji dan na STVARAM. Tu još moram poraditi na ispravnom ubacivanju slika, na svekoliku radost posjetiteljica (i posjetitelja) foruma.

Sad se mogu mirno vratiti nekim tekućim poslovima koji su malo usporili. Nije tu samo štukljanje crvene maje (koju sam već i parala...), heklanje bolera Mikici, heklanje nove ljetne torbe... A, ne! Tu je projektiranje renoviranja nekog stana za koje nemam ni volje ni motiva, te projektiranje vlastitog hodnika (koji je još jedina nezavršena prostorija u stanu) za kojeg imam volje, ali nikako vremena... i još jedan takav posao stoji u redu...
Idem, dakle, malo crtati prije još jednog divnog i vrlo ženstvenog posla...peglanja! O, da! imam ja i toga, ali ne bih baš bacala na net fotke tog mladog nabranog gorja moje spavaće sobe jer ga ja pri pobiranju s tavana još i složim ... da više stane!

- 19:30 -

Komentari (21) - Isprintaj - #

četvrtak, 03.05.2007.

DOBA JAGODA I MEME

U danšnji dan sam lijeno i pospano koraknula sa šalicom čaja u ruci! Naišla sam na neki aromatizirani zeleni čaj s okusom mente... Kako sam obečala Tedici, stavljam i slikicu. Ima ih i s drugim aromama (naranča, limun, jabuka, jasmin...), ali sam privržena menti.


Doduše, nedavno sam pila zeleni čaj s aromom jagode... samo sam zaboravila domačicu pitati gdje ga je kupila. Pokazala mi je ljubazno i ambalažu, i čaj drugog okusa, ali nisam zapisala i isparilo je!!! Kad je sljedeći put čujem moram je zamoliti da mi kaže ponovo o kojem se čaju radi.


Počelo je mirisno, crveno, slasno doba jagoda. Oboževam ih! Same, sa šećerom, sa šlagom, u kolaču, na kolaču, u frapeu, u parfeu (recept slijedi...)! Uvijet je samo jedan - da su u pitanju prave, prirodne jagode. Dakle, ne volim čokoladu s jagodama, napolitanke s kremom od jagoda, puding od jagoda... no, da, sladoled može proći. Čak i omiljenu tortu, koja se po izvornom receptu radi od malina, radim s jagodama. U nju ide krema koja liči na parfe od jagoda jer je na bazi želatine i šlaga... Kao što rekoh, recept slijedi, ali tek u nedjelju!


Prozvana sam! Tedy mi je uvaljuškala zadatak s 5 najdražih pisaca. Tu sam jako prizemnih poimanja, pa mi tu nikako ne spadaju Prouste, Goethe, Tolstoj, Dostojevski... pa čak ni Krleža. Čitanje smatram izuzetno opuštajučom radnjom, pa tako ne volim teško i zamorno štivo. No, niti preplitko (žuta štampa)!!! Volim pročitati i koji dobar strip, no to je umjetnost za sebe...
Moje uzdanice, svakako, predvodi Ivan Kušan. To je bio pisac čija sam djela progutala redom i to više puta. Čak sam pred ljeto ili dva dječici na moru čitala "Lažeš Melita" pred spavanje. Bio je to uvod u putovanja svijetom (stvarnim i fiktivnim) s knjigom u ruci, na petoj grani trešnje u dvorištu mojih roditelja.
Slijedi ga August Šenoa. Makar sam oduvijek imala averziju od čitanja "pod moraš", "Zlatarovo zlato" mi je bila najdraža lektira. No, to nije bilo sve! Negdje 1988. su u Večernjaku izlazila pisma koja je pisao svojoj Slavici i to na onom arhaičnom jeziku, a najmiliji dio mi je:
"...Mnogo ti neću pisat, dušo moja,
velika žalost ima malo suzah,
velika radost malo riečih,
pa da se silim pisat,
šta bi moglo drugoga
iz mojega pera teći,
neg ona rieč,
što ti ju rekoh pred Bogom,
pod vedrim nebom,
da te ljubim,
stoputah,
tisućputah ljubim,
mili anđele moj!..."
Pa ti ostani hladan, onako osjetljiv, u pubertetu, zaljubljen do ušiju...
M.J.Zagorku sam počela čitati relativno kasno. Pod kraj srednje škole! Nikako me nije privlačila "Grička vještica" pa sam kao prvu pročitala "Kći Lotršćaka". Pročitala sam je u jednoj noći!!! Kroz noć sam par puta odlagala knjigu, ali nisam mogla zaspati, pa bih je ponovo uzimala u ruku. Ujutro sam ustala, napravila si kakao i pročitala do kraja. Uslijedio je odmah i "Vitez Slavonske ravni"... "Vješticu" sam pročitala samo 1. dio i Nera je zauvijek ostala u sjeni Manduše i Stanke.
Ubijala sam se i u romanima Agathe Christie. Krimići su mi oduvijek bili draži od ljubića...
...dok se nisam navukla na nju...Jane Austen! Taj način komunikacije onog doba me fascinirao. Od načina na koji su pisali pisma, do vještine da se "u rukavicama" beskrajno izvrijeđaju, a da zvuči jako pristojno! Ja to ne znam. Ja sve šakom u glavu, pa kaj bude... ili prešutim, pa se poslije grizem! Tako se svi mi divimo tuđim vještinama koje su nama nepoznate. Imam i svoje primjerke da su mi pri ruci kad poželim otputovati u svijet u kojem se moralo skrivati osjećaje, kad je život bio puno sporiji i kad se udavalo za dvostruko stariju gospodu iz ekonomskih, a ne emotivnih razloga!
Nema tu I.B.Mažuranić koja je svojim pričama hranila maštu generacijama. Nema tu ni Antonie de Saint Exupéry-evog "Malog princa" koji se mijenja sa svakim čitanjem zbog promjenjene vizure s koje gledaš na priču. Nema tu još mnogih, ali ideja i je da se izdvoji 5!
Mislila sam da mogu ko od šale nabrojiti i 5 najmržih, ali sam shvatila da nikog ne mrzim. Umjetnost, pa tako i književnost možeš voljeti ili ne, više ili manje... ali svi zaslužuju poštovanje.
Možda ja i nisam neki literaran tip, ali cijenim lijepo i kulturno izražavanje, mada su moje profesorice mojim zadačnicama redovito priljepile 3 (dobar). Možda, konačno, nisu ni čitale... to je bila moja ocjena i njihovo sasvim subjektivno mišljenje!

- 22:20 -

Komentari (15) - Isprintaj - #