subota, 15.09.2007.

LJUBICE, ČOKOLADA I ZALAZAK SUNCA

Ne, nisam bila na romantičnom izletu! Bila sam u šopingu. I to sasvim slučajno. Molila me mama (teško žabu u vodu natjerati!) da pri povratku doma svratim u našu omiljenu prodavaonicu konaca, vune i inih potrapština. Usfalilo joj je žute za svu silu mimoza koje je već izvezla... ma, moram pofotkati njene radove... pa nek joj kupim još dotične boje.
I nije važno to kaj to uopće nije Unitasova LJUBICA, i kaj nisam pogodila boju. Važno je da sam si odlučila kupiti kukicu (iliti: HEKNADL) za tunisko heklanje. Želja za novom vještinom je prevladala i naumila sam si naheklati manju torbicu u koju mi stane novčanik i mob, tak da ne nosim to u ruci do dućana...
Ali, nisam si prva! Opet.
Prva torbica heklana tuniskim bodom bit će za posebnu osobu. Nježna i osjećajna poput ljubice, dobra kao čokolada i topla kao zalazak sunca! Sve njene karakterne osobine su satkane u bojama konca koji se isprepliče u torbicu. Jako se veselim da sam se tomu dosjetila i slijedi vam još osvrt na ovaj rad u dva dijela. Prvo fotke dovršenog rada, a zatim i moje viđenje njenih impresija... a možda i njeno viđenje istih!
Način rada tuniskog boda još više naglašava preljevanje boja konca i zadovoljna sam odabirom konca za ovu namjenu. Čak je i moj gospon Šafranek rekel sinoć kratko, jasno i dojmljivo „wow!“
Dani su kraći, manje smo vani, pa i naš „pesek“ voli provoditi vrijeme u našoj blizini. Tako moramo glumiti miševe, nabacivati joj se s lopticama dok ona ne padne doslovno pod stol (u ovom slučaju mali stolić u dnevnom boravku). Onda je dovoljno mirna i koncentrirana da je se lijepo uslika...