ponedjeljak, 24.12.2007.

Završena pjesmarica i Badnjak u ledu

Konačno je završena pjesmarica.
Kako to obično biva, kad je anđeo izvezen primijetila sam da sam ga izvezla naopako i pri omatanju bi ispalo da je na stražnjoj strani!



Kaj sad!???
Vremena nema za vezenje od početka samim tim što sam zbog veličine motiva odlučila u jednu "kučicu" smjestiti 4 križića. Takav sitan vez je zahtjevao zdrav vid i još zdravije živce!
Spasonosna je zamisao bila: izvesti okvir, izrezati motiv, "iscufati" rubove i kao aplikaciju našiti na novi komad leakrila!



Moram priznati da sam zadovoljna rezultatom, mad bih rađe da mi nije pobjegao ulijevo... ali ručni rad čine i tako male nesavršenosti!



Prije 11 godina sam poklonila pjesmaricu šogorici, pa sam je odlučila podijeliti s vama...



Detaljnije upute popračene slikama ćete uskoro naći na forumu STVARAM.


Badnjak je svanuo okovan ledom i bilo kakav nepotreban izlet u civilizaciju je otkazan. Ono što me žalosti je da ću vjerojatno u takvim uvijetima odustati od polnoćke... pratit ću onu iz Varaždinske katedrale!



Darovi su omotani, kolači ispečeni (slikice i recepti slijede...), riba se brčka u marinadi... mir i toplina obiteljskog okruženja je ono što i vama želim.
SRETAN BOŽIĆ, MIR I DOBRO ŽELI VAM VAŠA LORNA!

- 10:00 -

Komentari (18) - Isprintaj - #

petak, 21.12.2007.

POSEBAN POKLON, BLOG I PRIJATELJSTVA

Dok je grad, i svijet, već totalno poblesavio od predbožićne groznice, ja još živce smirujem rućnim radovima. Trenutno vezem križiće koje duuuuugo nisam imala pod iglom, ali svrha je više nego motivirajuća.
Od kad je moja mama u penziji, nenavikla na besposličarenje, pjeva u crkvenom zboru. Bio je to motiv i nit vodilja za mamin Božićni dar.
Radim joj pjesmaricu Božićnih pjesama.
Davno, ali zbiljam davno, prije nekih 25 godina u Glasu Koncila (kojeg je moj deda redovito kupovao) izašla je pjesmarica za Božić. Nas dvoje (deda i ja) smo je razrezali, posložili i uvezali kako bi nam služila za pračenje teksta kod Polnočke. Kad je deda umro, ja sam dobila pjesmaricu, ukoričila je u karton i sačuvala.
Prije 10-ak godina sam šogorici napravila prvu ovakvu pjesmaricu.
Naputak je bio da je razmota prije polnočke... još i danas ponosno ide s njom u ruci put crkve u Božićnoj noći!



Ove godine je na redu mama!



Dakle, potrebna vam je jedna geometrijska tekica formata A5, koju je potrebno izrezati na širinu od 9 cm. U nju uredno (ja to volim kranopisom!!!) prepišete omiljene Božićne pjesme.
Za omot imate više mogućnosti.Možete izvesti motiv na tkanini odabrane boje, u tehnici kolaža nalijepiti motive s omotnih papira, narisati sami ili pak iskaširati korice po želji. Tehnika ukrašavanja korica je dakle prilagodljiva vještinama kojima vladate.
Ja sam odlučila križićima izvesti prigodan motiv.



Mamina najomiljenija boja je plava (zelenu baš ne ljubi) pa je i izbor leakrila bio logičan, a i motiv anđela s trubicom iz jedne Anne je sjeo baš sjajno!
Tkanina na kojoj se veze mora biti dovoljno veća da omogući omatanje. Korice je dobro dodatno učvrstiti umetanjem komada kartona. Na taj način će pjesmarica biti čvršća, a i olakšat ćete si omatanje i natezanje tkanine. Preko unutarnjih preklopa tkanine nalijepite još jedan list čvršćeg papira kako bi izgledalo urednije.
Možete dodati uzice sa ili bez zvončića da se pjesmarica može zavezati.
Kako je dar u toku izrade, tako ću ja dodavati fotografije da i slikom popratim izradu.
Za ovu godinu, vjerojatno, nećete stići izraditi poklon za pod bor, ali je ideja primjenjiva i za neke druge prilike pri čemu se prilagodi motiv na koricama, kao i sadržaj tekice!


Fascinira me želja mladih djevojaka da nače plesti, ali imam učenice i UČENICE! Prve valjda očekuju da će se kroz druženje s pletiljom (u ovom slučaju sa mnom) zaraziti vještinom i lako plesti... druge pak, svjesne cijene svladavanja znanja i vještina koriste svaki slobodan trenutak da vježbaju. Takva vam je moja učenica, UČENICA!



Zanimanje za ručni rad (doduše heklanje, kukićanje ili kako god) je pokazala i Mikica, pa njih dvije zavaljene u mom boravku ne stignu ni progovoriti. Prenosim vam i slikom dio radne atmosfere... Kyra samo zijeva i drijema, rad je fascinira i mogla bi tako satima promatrati vrijedne ljude!



Nuica ima i tu sreću da smo gotovo susjede. Kad je izrazila želju da nauči plesti ja sam joj oduševljeno ponudila pomoć i ona ju je prihvatila! Pomoć nije samo da joj pokažem pa eto, nego sam na raspolaganju za telefonske, kao i za praktične instrukcije.
Tako je iz učenja pletenja, osoba s kojom me vežu i najsnažniji osjećaji i sjećanja na Tošu, postala osobita prijateljica i dragi gost u mom domu. I to ne samo meni nego i moje djece, a i mog Kosmičkog!
Djevojka od 20 godina je vedra, ali nikako površna, zaigrana, ali ne neozbiljna i krasi je izuzetna bistrina razmišljanja. U više navrata me zadivi svojom tolerancijom i poštivanjem različitosti osoba koje je okružuju smatrajući ih bogatstvom, šarenilom. Počašćena sam biti prijateljicom jednoj tko dragoj i iskrenoj osobi.
Zahvaljujem nebesima na blogu, Jani koja me gurnula u to i okolnostima kojima sam život obogatila divnim blogeljicama. Internet, blog, spam... nisu utočišta usamljenih i nekomunikativnih tipova čudnih navika i opasnih namjera! Moj virtualni svijet je postao bogatstvo srodnih duša koje su imale sreću pronaći se, izaći iz virtualnosti i materijalizirati se na redovitim kavama petkom!

- 18:09 -

Komentari (8) - Isprintaj - #

utorak, 11.12.2007.

Swap i začarani advent

Janko me uzbuđeno nazvao na posao:
"Dobila si paket iz Amerike!"
"Jel mekan?"
"Je!"
Sve mi je bilo jasno.
Stigao je moj šal!!!
"Daj ga otvori, ali pažljivo!"
"Kaj su oni to tam u Ameriki zalijepili "cianofixom"?"
"Paažljiivooo!"
"Da znaš kak je mekan!"



"...i ima cofleke..."



"...tu ću ti ostaviti na stoliću u boravku. Može?"
Ali uz šal su došle i najljepše želje za blagdane!!!



Naravno da sam se zamotala u ovaj "hrvatski proizvod made in USA" i fotkala se da vam se pohvalim!



HVALA VANCHY!!!

Na adventskom vijencu su prekjučer gorjele dvije svijeće... odbrojili smo pola do Božića.



Vrijeme mi toliko leti, a ja rastrgana između želje da počistim temeljito kuću, popeglam nagomilano brdo u spavačoj sobi i instruiranja djece...
Nema tu puno razmišljanja... djeca su najvažnija!
Tako sam ovaj vikend prala prozore i s Jankom računala postotke, jednostavan kamatni račun i vjerojatnosti!!! (DA, to vam uče djecu u 7. razredu!!!)
Danas sam peglala uz kuhinjski stol na kojem su se konstruirali kutevi i njihove simetrale, te računala površina trokuta (matematika, geometrija za 6. razred)!!!
Tako kombiniram korisno s korisnim... ugodno je da se radi o matematici!

Kako je sv.Nikola, spletom okolnosti, podbacio ove godine i u čizmice spustio samo čarape, FerreroRocher i šibu... odličio se iskupiti odlaskom u kino... "Začarana"!!! Mora vam se svidjeti film u kojem zločesta maćeha otpiri buduću snahu u stvaran svijet ne bi li zadržala prestolje, a ova pleše i pjeva po New Yorku u kojem ionako ima toliko pomaknutih ljudi da se sasvim lijepo uklopila. I nije joj zlica napravila nikaj loše... ne! Tam je osvojila kud i kamo zanimljivijeg tipa, s bogatijom osobnošću...
Ma, ak vas zanima pogledajte si sami!
ALI POZOR!!!! Nikako ne vucite muškog teenagera...
Upaljena svjetla će otkriti užasnutu facu.
Izlazak na hodnik će proći u tišini.
A vani saznajete uzrok.
"Kak si me mogla to voditi gledat??? Pa to je tra-la-la limunada! Bolje da sam ostal doma računat postotke i kamate!"
Dakle, djevojčice svih uzrasta (reklo bi se od 7 do 77), a maldići samo do 10.. ili jako zaljubljeni koji od ljubavi prema osobi do njih ni ne vide platno!

- 23:11 -

Komentari (17) - Isprintaj - #

nedjelja, 02.12.2007.

Baka umjesto adventa...

Taman sam se htjela pohvaliti pronađenom fotkom mog prvog jaquard pletiva. Pulover je pleten u podrumu tokom uzbuna, od ostataka vune kojima sam raspolagala i prema uzorku kojeg sam sama smislila. Na slici je navučen na trudnicu u visokoj trudnoći (11 dana pred porod) koja se ljuti ma majku da je slika kad ni ne liči na sebe. Majka je (kao i obično) bila pronicljiva i tvrdila da će mi biti drago da me slikala! I je! Fala mama!


Onda sam vam se htjela pohvaliti ovogodišnjim adventskim vijencem, ali prije toga pokazati dosada snimljene...
1999. godina... SLATKI
2001. godina... MORNARSKI
2003. godina... MUZIČKI

Ovogodišnji je nalik na ovog iz 1999. i to po želji moje djece, ali nisam uspjela staviti sliku, kad je zazvonio mob.
Pomislila sam da je frendica koja treba donijeti comp na popravak... kad ono brat.
"Lorna, jutros u 8 je umrla baka, javili su iz bolnice!"
Vijest nije bila iznenađenje, štoviše došla je do faze kad se molite Bogu da ju uzme k sebi.
Ono što me shrvalo je bol bližnjih.
Bol mog oca.
Odmah sam njega nazvala.
Plakao mi je u slušalicu, a ja sam obećala doći što prije.
I ne zaslužujem sućud, ni suzu u oku, jer dugo sam na nju ljuta i ta ljutnja me progonila do sad.
Ta baka me čuvala i nisam nikad morala u vrtić.
Budila me i spremala u školu.
Plela mi kečke i učila me nametati očice da bi me zabavila.
Ta baka mi je u hladne zimske dane stavila topao crijep u krevet da me zagrije.
Donosila prve rifle iz Trsta.
Gatala iz taloga kave i prorekla da "bu došel po mene!"

Ali je ta ista baka živjela s nama u kući.
Izazivala svađu i razdor između mojih roditelja.
Nazivala moju mamu pogrdnim imenima kad je mislila da ju se ne čuje.
Izmislila ljubavnicu mom mužu samo zato da ublaži nevjeru muža druge unuke (kao, svi su oni takvi!), to pričala ljudima koji nas znaju!
Rekla mi u oči da sam joj jednaka unatoč svakodnevnoj brizi za nju, obavljanja nabave i druženja...
Jako me povrijedila.
Jako je povrijedila i moju mamu.
Ona joj je oprostila.
I ja sam joj oprostila.
Neka joj je laka zemlja!

- 22:54 -

Komentari (22) - Isprintaj - #