petak, 25.01.2008.
ROĐENDAN I MEME
Ostala sam dužna ptici selici odgovor na meme za koji me prozvala, ali prije toga jedno prisjećanje.
Na današnji je dan rođen Toše Proeski.
Danas bi navršio 27 godina.
Bljesnuo je jako, obilježio i prostor i vrijeme.
Taknuo je naša srca.
Tragičnim nas je krajem ostavio bez daha.
...zato će nas njegove pjesme još dugo sjećati na divnog čovjeka, nesebičnost i neposrednost kojom je zračio.
Ako je samo jedan čovjek postao bolji,
ako je samo jedna zla sudbina izmijenila tok,
ako se samo jedne usne razvuku u osmjeh kad čuju njegovu pjesmu,
puno je napravio!!!
Mislim da je takvih slučajeva više nego po jedan...
Hvala ti što si dijelio prostor i vrijeme s nama, makar prekratko.
Ovu prekrasnu razglednicu i marke sam dobila zahvaljujući dragoj drenki koja se bavi filatelijom kao što pokušava i moj sin, tako često na relaciji Zagreb - Skopje putuju marke... HVALA DRENKA!!!
Sad meme...
Prozvana sam nabrojati 8 razloga za bavljenje hobijima kojima se bavim, 8 hobija... i proslijediti to sljedećih 8 osoba. Hoće li biti svega 8... vidjet ću. Aktivnosti ću posložiti kronološki kako sam ih usvajala... ili barem tako nekako.
1. CRTANJE me zaokupiralo kao i svaku malu djevojčicu. Bile su tu neizostavne papirnate lutkice kojima je bilo vrlo jednostavno i jeftino izraditi garderobu. Danas crtanjem zarađujem za život i osjećam se ko Ivica iz jednog prastarog crtića ("Djeco, Ivica se zovem, kog nacrtam bude živ...") jer vrlo brzo moji crteži zažive kao dio nekog interijera. Postoji i ono rekreativno crtanje koje najčešće završi kao poklon (kao npr ova slikica 10 x 10 cm pod nazivom PODRŠKA)... ili kao zaglavlje bloga!
2. FOLKLOR me zakvačio sasvim nesvjesno. U 2.razredu osnovne. Godinu ranije sam glumila Novu Godinu što je bilo logično jer sam bila izrazito plava i definitivno najmanja učenica škole (117 cm!!!) i profesorica me odmah povukla i u folklor. Nakon svladanog posavskog drmeša i nastupa po gradu sa spletom slovenskih plesova, ja sam ostala u folkloru do mojih 18 godina. Krajem osnovne sam plesala paralelno i u školi i u jednom KUD-u. Primljena sam u folklornu školu "Lado", međutim je nastava bila u istom turnusu kao i formalna škola. Kako sam bila maturantica nije bilo moguće odustati od obrazovanja... tu smo se rastali folklor i ja, uz potoke suza na Ilirskom trgu,a li se nadam da ne zauvijek! Ne moram zato objašnjavati moj ponos i trnce koji su me prošli našavši svoje dijete u nošnji kako u vrtiću dijeli kruh za Dane kruha!!! To je bio samo kratak posjet svijetu nošnji... češće je u badiću!
3. HEKLANJE sam svladala uz baku koja je, stavivši mi heklicu u ruke, htjela obuzdati moj nemiran duh. I dobro je napravila. Prvo sam na heklicu nametala očice kao za pletenje... to mi nije imalo smisla (tada!). Onda lančić... pa visoki i niski štapići. Urodilo je to jednim krasnim topićem za neku od mojih lutki. Taj svoj prvi rad još čuvam...
4. PLETENJE je došlo kao logičan slijed nakon heklanja pa sam od bake i mame naučila samo osnove jer ni same nisu puno plele... ja sam se zaljubila u tu vještinu. Uzela sam knjige u ruke i vrlo brzo savladala pletenje čarapa, rukavica bez i s prstima... Puno sam plela još tada, za poklone, za bližnje, za sebe. Pletenja ste se već na ovim stranicama nagledali, ali vam pokazujem ono što je trenutno na iglama.... šal za dragu, vrlo posebnu osobu!
5. VEZ i gobleni, stavljam to skupa jer me i okupiralo nekako u isto vrijeme. U početku su to bili štampani gobleni kojima sam kratila duge zimske i ljetne praznike, ali nisam ušla u "koštanu srž" goblena... još! Vez njegujem kao vrijenu vještinu kojom popunjavam ostale vještine, ali ne upražnjavam prečesto. Tek poneki izlet, kao što je bila izrada pjesmarice.
6. KOLAČI, TORTE, SLASTICE sam zaista počela i usavršila uz majku koja je majstor izrade kolača. Jako sam rano baratala izradom kolača kao što su kremšnite, kolači na bazi biskvita ili prhkog tijesta... da, dobro, neki recept vrlo skoro!
7. ŽIVOTINJE valjda vole sva djeca, ali ja sam odrastala uz odgajanje kanarinaca, odlaske na golubarske izložbe, uzgoj psića, njegovanje akvarija s toplovodnim ribicama... kako da onda danas živim u kući bez živog stvora? To je i mom mužu jasno, pa, mada nije ljubitelj mačaka, kod nas se od početka neka maca mota pod nogama.
8.CVIJEĆE oplemenjuje naše okruženje. Rijetko koga znam da ne voli i ne uživa u cvijeću. Ja tu nemam mjere ko ni s ribama svojedobno, dok ja to ne raspelcam i ne umnožim, nisam sretna. Tako je moj kuhinjski prozor, a i dio radne kuhinjske plohe, dobrano zatrpan "dječicom", tj. pelcerima. Jedva čekam proljeće i popunjavanju vrtića koje smo si napravili na terasi!!!
Ne mogu imenovati 8 osoba koje bi pisale na ovu temu... ja sam se zbilja napisala!!!
- 13:10 -
Komentari (14) - Isprintaj - #
