ponedjeljak, 28.01.2008.

Reklame za higijenske uloške - informacija ili SF

Ovaj post "krčka" u meni već neko vrijeme, ali se uvijek nađe nešto važnije za odraditi ili napisati.
Svi znamo da svaka dalekovidnica svoje slobodno vrijeme u eteru popunjava komercijalnim sadržajima kako bi popunila blagajnu. To ide tako daleko da se namjerno ostavlja praznih sekundi koje se masno naplačuju.
Tu imamo nekoliko tipova reklama, tj. promidžbenog programa...
- onaj koji je strogo informativnog karaktera (kao u kojem je trgovačkom lancu jeftiniji svinjski but, banane ili WC papir) thumbup
- onaj koji je zabavnog karaktera i svakako nastoji nasmijati gledateljstvo (npr. serija reklama za pivo ili telefonske kompanije) party
- one koje pomalo iritiraju jer se drže strogih stereotipa patrijarhalnog svijeta u kojem, budimo realne, živimo, a to je da kuću "lickaju" isključivo žene (deterđente svih vrsta, sredstva za skidanje mrlja, deterđenti za ulickavanje doma...) namcor
- one koje reklamiraju igračke strogo namjenjene odraslima (auti, tehnika...), kao i one koje su namjenjene djeci, ali ih "puše" odrasli misleć da kuže dječju psihu (reklame za razno razne glupe i manje glupe igre i gračke) naughty

Da ne rašćlanjujem do u nedogled, najdojmljivije su mi tzv. odgojnoobrazovne reklame u koje ubrajam reklame za higijenske uloške. Tu bi svakoj majci trebao biti zgodan trenutak da kćeri (a i sinu, zašto ne???) objasni što tete reklamiraju. No, kako sve to potkrijepiti dozom realnosti, ako ugodne uloške uspoređuju s udobnom foteljom koju dvojica tegle za dotičnom ženom dajući svijetu do znanja da je "to ta koja ima mengu"!!! Sretne li žene! Ona nosi ugodne uloške cerek Kaj takvi uopče postoje??? Po meni su samo manje ili više neugodni.

Da se vratim na reklame koje su me potakle na razmišljamje. Idilična slika prirode. Djevojke u oskudnim, prozirnim bijeli haljinama skakuću i trčkaraju po polju, do koljena izrasle, kamilice. Latica mirisnog ljekovitog bilja upije kapljicu rose, kako bi dokazala da ima veliku upojnu moč. I cijela ta, pozitivnom energijom ogrnuta, atmosfera da bi se prezentirala, gotovo svakoj ženi najmrskija, potrebština.

Dajte, molim vas!!! Svaka žena zna da tih dana u mjesecu teško da će obući bijele hlaće, a kamo li tanašnu kratku i prozirnu haljinicu. A tek veselo poskakivanje livadama s visoko uzdignutim bosim nožicama ? Kaj? to je sigurno snimao neki muškarac u nastojanju da razbije stereotipe o PMS-u i promjenjivom raspoloženju žena kojima je okružen. On bi da smo vesele i razdragane kao vile u kasno proljeće. Kako da ja sad objasnim kćeri da nije ona jedina koja se osjeća bljak "tih dana u mjesecu", nego ove tete samo glume...

I onda mlada žena izađe na balkon. Lijep je, sunčan dan, a ona ničim izazvana otvara roza kišobran i baca ga s drugog kata na pločnik gdje ga spretno hvata druga žena...
"Sigurno reklama za našu največu telekomunikacijsku tvrtku!"
Kad li...
Ta žena dodaje kišobran suvozaču na motoru (spol neodređen), koji pak nešto dalje dodaje isti ženi uz cestu.
Ona odlazi u park gdje na klupi sjedi djevojka.
Ona je primjereno potištena, ipak ju muče "oni dani u mjesecu".
I tek kad joj zadnja nositeljica te neobične roze štafete preda kišobran, počne padati kiša.
Djevojka se zahvalno osmjehne vjerojatno začuđena dobrim meteorološkim predviđanjem ili pak proročanskoj proračunatosti prve žene koja je kišobran iznjela? Možda joj je ta prva - mama? Ko bi znao? Ko može proniknuti u dubokoumnost takve promidžbe?

Nije li prijenos nečega iz ruke u ruku vid komunikacije?
Da li to znači da sve žene tog lanca imaju istu jednomjesečnu tegobu?
I onda još kišobran kao zaštitno sredstvo... još roza! Dobro da nije tamno crven...
Od ove reklame me jače iritira samo ona za "mint fresh" bombon ili žvaku koja ide iz usta u usta dok se ne vrati prvoj osobi... bljak! Sreća da te reklame već duže vrijeme neme. Tek neki dan sam je vidjela na NacionalGeographicTV kojeg pruzimamo od rumunja...

O iritantnim reklamama bih mogla nadugo i naširoko, ali sam se ovaj put osvrnula na ova dva primjera.

- 10:30 -

Komentari (24) - Isprintaj - #

petak, 25.01.2008.

ROĐENDAN I MEME

Ostala sam dužna ptici selici odgovor na meme za koji me prozvala, ali prije toga jedno prisjećanje.

Na današnji je dan rođen Toše Proeski.
Danas bi navršio 27 godina.
Bljesnuo je jako, obilježio i prostor i vrijeme.
Taknuo je naša srca.
Tragičnim nas je krajem ostavio bez daha.
...zato će nas njegove pjesme još dugo sjećati na divnog čovjeka, nesebičnost i neposrednost kojom je zračio.
Ako je samo jedan čovjek postao bolji,
ako je samo jedna zla sudbina izmijenila tok,
ako se samo jedne usne razvuku u osmjeh kad čuju njegovu pjesmu,
puno je napravio!!!
Mislim da je takvih slučajeva više nego po jedan...
Hvala ti što si dijelio prostor i vrijeme s nama, makar prekratko.

Image Hosted by ImageShack.us

Ovu prekrasnu razglednicu i marke sam dobila zahvaljujući dragoj drenki koja se bavi filatelijom kao što pokušava i moj sin, tako često na relaciji Zagreb - Skopje putuju marke... HVALA DRENKA!!!

Sad meme...
Prozvana sam nabrojati 8 razloga za bavljenje hobijima kojima se bavim, 8 hobija... i proslijediti to sljedećih 8 osoba. Hoće li biti svega 8... vidjet ću. Aktivnosti ću posložiti kronološki kako sam ih usvajala... ili barem tako nekako.

1. CRTANJE me zaokupiralo kao i svaku malu djevojčicu. Bile su tu neizostavne papirnate lutkice kojima je bilo vrlo jednostavno i jeftino izraditi garderobu. Danas crtanjem zarađujem za život i osjećam se ko Ivica iz jednog prastarog crtića ("Djeco, Ivica se zovem, kog nacrtam bude živ...") jer vrlo brzo moji crteži zažive kao dio nekog interijera. Postoji i ono rekreativno crtanje koje najčešće završi kao poklon (kao npr ova slikica 10 x 10 cm pod nazivom PODRŠKA)... ili kao zaglavlje bloga!

Image Hosted by ImageShack.us 2. FOLKLOR me zakvačio sasvim nesvjesno. U 2.razredu osnovne. Godinu ranije sam glumila Novu Godinu što je bilo logično jer sam bila izrazito plava i definitivno najmanja učenica škole (117 cm!!!) i profesorica me odmah povukla i u folklor. Nakon svladanog posavskog drmeša i nastupa po gradu sa spletom slovenskih plesova, ja sam ostala u folkloru do mojih 18 godina. Krajem osnovne sam plesala paralelno i u školi i u jednom KUD-u. Primljena sam u folklornu školu "Lado", međutim je nastava bila u istom turnusu kao i formalna škola. Kako sam bila maturantica nije bilo moguće odustati od obrazovanja... tu smo se rastali folklor i ja, uz potoke suza na Ilirskom trgu,a li se nadam da ne zauvijek! Ne moram zato objašnjavati moj ponos i trnce koji su me prošli našavši svoje dijete u nošnji kako u vrtiću dijeli kruh za Dane kruha!!! To je bio samo kratak posjet svijetu nošnji... češće je u badiću!

3. HEKLANJE sam svladala uz baku koja je, stavivši mi heklicu u ruke, htjela obuzdati moj nemiran duh. I dobro je napravila. Prvo sam na heklicu nametala očice kao za pletenje... to mi nije imalo smisla (tada!). Onda lančić... pa visoki i niski štapići. Urodilo je to jednim krasnim topićem za neku od mojih lutki. Taj svoj prvi rad još čuvam...

4. PLETENJE je došlo kao logičan slijed nakon heklanja pa sam od bake i mame naučila samo osnove jer ni same nisu puno plele... ja sam se zaljubila u tu vještinu. Uzela sam knjige u ruke i vrlo brzo savladala pletenje čarapa, rukavica bez i s prstima... Puno sam plela još tada, za poklone, za bližnje, za sebe. Pletenja ste se već na ovim stranicama nagledali, ali vam pokazujem ono što je trenutno na iglama.... šal za dragu, vrlo posebnu osobu!

5. VEZ i gobleni, stavljam to skupa jer me i okupiralo nekako u isto vrijeme. U početku su to bili štampani gobleni kojima sam kratila duge zimske i ljetne praznike, ali nisam ušla u "koštanu srž" goblena... još! Vez njegujem kao vrijenu vještinu kojom popunjavam ostale vještine, ali ne upražnjavam prečesto. Tek poneki izlet, kao što je bila izrada pjesmarice.

6. KOLAČI, TORTE, SLASTICE sam zaista počela i usavršila uz majku koja je majstor izrade kolača. Jako sam rano baratala izradom kolača kao što su kremšnite, kolači na bazi biskvita ili prhkog tijesta... da, dobro, neki recept vrlo skoro!

Image Hosted by ImageShack.us
7. ŽIVOTINJE valjda vole sva djeca, ali ja sam odrastala uz odgajanje kanarinaca, odlaske na golubarske izložbe, uzgoj psića, njegovanje akvarija s toplovodnim ribicama... kako da onda danas živim u kući bez živog stvora? To je i mom mužu jasno, pa, mada nije ljubitelj mačaka, kod nas se od početka neka maca mota pod nogama.

8.CVIJEĆE oplemenjuje naše okruženje. Rijetko koga znam da ne voli i ne uživa u cvijeću. Ja tu nemam mjere ko ni s ribama svojedobno, dok ja to ne raspelcam i ne umnožim, nisam sretna. Tako je moj kuhinjski prozor, a i dio radne kuhinjske plohe, dobrano zatrpan "dječicom", tj. pelcerima. Jedva čekam proljeće i popunjavanju vrtića koje smo si napravili na terasi!!!

Ne mogu imenovati 8 osoba koje bi pisale na ovu temu... ja sam se zbilja napisala!!!

- 13:10 -

Komentari (14) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 21.01.2008.

ŠLJUNAK, MULJ I RUPE NA TRBUHU

Kako je ovo mjesto zamišljeno za dijeljenje iskustava, pletačkih, heklačkih i inih rukotvornih, pa i onih posve osobnih, tako dijelim s vama svoje posljednje iskustvo.
Odmah nakon novogodišnjeg slavlja stigla me boljka. U noći s prvog na drugi dan u godini probudla me bol. Negdje u visini žličice (sredine prsa), pa sve okolo-naokolo. Bol je bila gotovo neizdrživa, te sam jedva dogmizala iz kupaone do kuhinje popiti analgetik. Smirilo se malo, ali nije u potpunosti nestalo.
Kako se bol i sljedeće noći ponovila u točno isto vrijeme (oko 3h!!!) tako sam se požalila svojim svakodnevnim družicama (čitaj blogeljicama-spamericama), te je mnogobrojni konzilij zaključio da je možda u pitanju nešto sasvim benigno... npr. muskulfiber!
Pozitivna, kakva jesam, prigrlaila sam to kao prihvatljiviju dijagnozu nego, recimo, žuć. Pa sam odlučila dvojbe riješiti jednostavnim testom: napapati se špeka i vidjeti jel žuć ili upaljeni mišići. Za taj postupak postoji i znanstveni naziv (prema nepisanim priručnicima drage nymphee) – to vam je tzv. Špek-proba!
Dakle, pouzdanom i znanstveno utemeljenom metodom, špek-probom, utvrdila sam da me za sat vremena RASTURALA UTROBA!!!!! Naglašena bol je bila pod desnim rebrom i moja me liječnica opće prakse uputila na ultrazvuk i na laboratorijske pretrage krvi... Doma sam dobila upute da bol mogu spriječiti samo gladovanjem. Hedonistica, po životnom opredjeljenju, je udarena gdje najviše boli – po želucu. Živeći tako na dvopeku i nezaslađenoj kamilici, nakon 3 neprospavane noći i redovite boli u 3 ujutro, bol je konačno nestala. Ja sam konačno prespavala noć i jela!!! Jela!!! Kuhanu piletinu, kuhanu mrkvu i kuhanu rižu... ali, ruku na srce, to je gozba nakon 3 dana gladovanja! Vikend je prošao i trebalo je krenuti na pretrage.
Kako imamo (hvala Bogu) i privatne klinike, nisam morala čekati red u bolnici da obavim potreban pregled, već sam iskeširala 300 kunića i u isti dan dobila i pregled i nalaze!
Sve je ukazivalo na šljunak i mulj u žućnom mjehuru. Taj sadržaj je već krenuo raditi sranja po mom organizmu, pa se striček Kirurg prenerazio i preporučio hitnu laparoskopsku operaciju.
U tri dana je vaša HyperLorna pribavila sve potrebne nalaze i papire kako bi bila operirana u što kraćem roku... nije da mi se baš išlo, samim tim kaj me više niš nije boljelo, ali strah od ponovne onako jake boli je bila jača!
Tako nisam o svemu tome ni razmišljala, a kamo li si vizualizirala cijelu blisku budučnost predamnom... bljak, pa ko bi normalan mislio na to??? Zato vam postoji pregled kod tete Anesteziolog, da se konačno suočite s činjenicom da idete na operaciju i da je to gotova stvar. Pa kad ste u potpunosti osvijestili kaj vas čeka shvatite prednosti vladanja ručnim radovima. Umjesto da „štrikam“ živce, ja sam štrikala vunu (na veliku radost Janka čija je dolčevita u pitanju).
Vuna je došla samnom i u bolnicu, pa je prva večernja vizita, na moje pitanje kakve su upute, imala kratki naputak: „Red pravo, red krivo!“ Smještena u sobu – apartman s TV-om, zasebnom kupaonom i tehnokrevetom (obrati pažnju na komandnu ploču!!!) samo me pomisao na rezanje mog tkiva odvajao od potpunog wellness užitka!
Image Hosted by ImageShack.us Image Hosted by ImageShack.us
Ujutro je krenula frka u mojoj iglofobnoj malenkosti! Kaj je najstrašnije opet sam bila gladna. Opet niš nisam jela već drugi dan i znala sam da ni neću do sutra dobiti jesti... Hajd, oprala sam se u „roza tekućini“, ničim se nisam mazala, ni pila nisam ništa od ponoći prethodne noći... i obukla sam njihovu spavačicu. Tu se treba osvrnuti na krojeve, tkanine i modne detalje! Radilo se o minici rezanoj nad prsima od popelina bijele boje s decentnim plavim cvjetovima ruže i sexy detaljem u vidu rasporka na rukavu (pretpostavljam spontano nastalog).
Image Hosted by ImageShack.us
Došla je sestra s tehničarem (bila su dva mlada... jako mlada) i omotali mi noge elastičnim zavojem kako bi sačuvali moje noge od vidljivih vena. Te me počastili jednom „za hrabrost“ u guzicu. Sama sam se uspela na kolica (prijevoz do sale), a i u sali sam se sama namjestila na operacioni stol. Jedino se nisam sam svukla!!!
Image Hosted by ImageShack.us
Pružila sam ruku na uvođenje braunile (ili kako se to već zove), vidjela da je 10:55, skužila masku nad facom i nakon što se maska počela spuštati na lice... mrak. Ne sjećam se ničeg do buđenja.
Probudila me prvo sonda koja me tjerala na povračanje, pa sam si ju u polusnu izvukla. Mislim, kaj bu ona mene gutila???!!!
Pa me probudilo sablažnjavanje sestara nad sondom koja viri iz usta.
Pa su me stvarno budili... Pa se meni spavalo, ali samo sam drijemala i dočekala dragog u posjeti. On mi je pružio, velikodušno, mogučnost da mi priča, a ja nek drijemam, ako mi se drijema! Ali nisam, slušala sam ga. Ustala sam isti dan 7 sati iza operacije. Moje „fige“ na trbuhu jedino su kaj ukazuje na devastaciju...
Image Hosted by ImageShack.us
Sljedeći dan su me i blogeljice-spamerice posjetile u sastavu Tedy, Gally i Nuica, donijele mi cvijeće i jastučić u živim bojama da mi osvježi bolničko sivilo. Naravno da su me nasmijavale pa me još neko vrijeme tupo zatezanje u trbuhu podsjećao na njih... hvala cure!
Image Hosted by ImageShack.us
Već u petak sam došla doma i me evo tu, onakva kakva sam i bila ...samo s kojim gramom mulja i šljunka manje i kojom rupom na trbuhu više!
Sve sam fotkala mobom pa fotke nisu bog zna kaj... možda i bolje!

- 16:23 -

Komentari (21) - Isprintaj - #

utorak, 01.01.2008.

Sretna 2008., blogosfero!

Čitam malo, komentiram još manje...
Blogeri uglavnom rezimiraju 2007.
Vratila me prošla godina ručnom radu više i produktivnije nego ijedna prije.
Upisivanjem "PLETENJE" u GOOGLE zauvijek se promijenio moj dotadašnji stav prema blogovima i blogerima. Dok sam ih do tada zaobilazila (slučajno nabasavši), ne želeći postati voajerom, u trenu sam postala dio njih, dio vas!
Uz sve opće tuge, ove godine na samom kraju sam okusila i osobni gubitak.
Napustili su nas ove godine mnogi veliki, dragi, dobri i hrabri ljudi grubo nam ukazujući na prolaznost i krhkost našeg bitka. Baš sam danas s kćeri komentirala Tolkienovu rečenicu iz uvoda u njegovu neponovljivu triologiu:
"...i devet za ljude, usuda kletog što zarana mriju!"
Više je to tragično za nas koji ostajemo kusajući tugu i prazninu zbog gubitka...
Ipak se ove godine osjećam bogatije!
Od malena sklapam prijateljstva kud god da odem. Tako sam se s mora redovito vraćala s adresama novih pan-palova iz svih krajeva stare Juge, pa sve do Češke, Slovačke, Švedske... i sa Univerzijade mi je ostalo divno prijateljstvo s mačevaocem iz Kanade. Prijatelje sam oduvijek smatrala velikim bogatstvom ponosna što mogu prihvatiti njihove različitosti.
Tako su prošle godine u moj život virtualno, a zatim i fizički ušle (redom upoznavanja):
levant
jana
nymphea
elly-b
day
tedy
galli
lu
choco
nuica
ribac
fulvus
zlica
Mnoge su (na žalost) i ostale virtualne družice. Zato se nadam da će i ova godina biti bogata i uspješna!
MadDog je osoba, prijatejlj čak, koji je, ispostavilo se, bloger!

No, okrenimo se novoj godini!
Bude li sve kako treba, trebao bi se ostvariti projekt u suradnji s jednom blogericom... voljela bih da to zaista ispadne kako bismo željele. Postoji izvjesna doza straha, jer se radi o meni nečem novom. Zato je volje na preteg i novi me izazovi uvijek potiču.
U novoj si želim povišicu na svom regularnom poslu, još puno završenih radova u slobodno vrijeme, te da moja djeca što uspješnije završe školsku godinu!!! U novoj si želim uporne i vrijedne učenice kao što je Dunja koja je pred sam kraj prošle godine završila svoj prvi projekt koji je počeo kao "krpica" da bi u konačnici postao krasna torbica za mobitel s coflekom! Bravo Dunjić!

Image Hosted by ImageShack.us

Novu sam dočekala mirno, okružena najdražima i nek cijelu godinu tako ostane. Častim vas tanjurom kolača za koje recepti slijede u sljedećim postovima!

Image Hosted by ImageShack.us

Noć je bila mirna, snježna....

Image Hosted by ImageShack.us

a jutro je svanulo gotovo idilično. Snijeg je lagano padao, sunce s istoka probijalo se kroz oblake i tko naglašavalo sivilo oblaka sa sjevera!

Image Hosted by ImageShack.us

SRETNA VAM SVIMA NOVA 2008. GODINA!!!

- 16:19 -

Komentari (40) - Isprintaj - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

OPIS BLOGA

Image Uploaded by ImageShack Toolbar

LORNA, 38, zagrepčanka, udana, dvoje djece, plavuša

Pišem o:
*pletenju, heklanju, šivanju i inim rukotvorinama
*kolačima i kuhanju
*djeci i odgoju
*ljubavi, prijateljstvu i međuljudskim odnosima

* * *

BLOGERI KOJE RADO POSJEČUJEM:

RUKOTVORKE/
RUKOTVORI

angie
čarobne igle
dea
drenka
elly-b
goce
helgam
iglica
jana
joop
levant
magrit
mamabb
mirjana
nympheine svaštice
pamil
ptica selica
romantales
salvetna tehnika
sandra
sassy lady
selma
slavonac
think blue
vanchy
zana

ZLATNA PERA
champs-elysees
choco
day
DJ Da Force
fulvus
galadlier
klizanje
luuluu
MadDog
nessa C.
Nuica
nymphea
povucipotegni
skaska
tedica
tyche
viola

STRANJSKE KREATIVKE
affiknitty
blue corduroy
christine
karin
margit
simplesparrow
victorian lace today
wendy
xtreme-knitting

Linkovi

Blog.hr
Forum.hr
Monitor.hr
stvaram
Ravelry

e-mail
lornina.skrinjica
@gmail.com

IZDVOJENO

bodljika
gužvara
kyra