srijeda, 27.02.2008.

Ponovo Lorna

Pred neki dan sam pročitala "Lornu Doone".
Konačno.
Uz bezbroj prekida i dugih pauza.
Uz suze i smijeh završila sam čitanje knjige i nije mi žao da sam za nick odabrala ime ove romantične, odane, skromne, jake i vedre heroine.
Vjerojatno bih muža trebala nazivati John Reed, a ne Kosmički, ali on više sliči ovom drugom...



Jankova je vesta još u fazi pletenja i to zadnja trećina.
Valjda bum to završila dok ju još može nositi...
Iskrsla mi je fizika.
Fizika kao predmet u sedmom razredu.
I sad, umjesto da opušteno pletem, ja večeri provodim izračunavajući kolika je sila potrebna da Jura povuče sanjke teške 8 kg na kojima sjedi Milka teška 35 kg!
A taman misliš da više ne moraš u školu.

Ono kaj mi se ukazuje na vidiku je 20 godišnjica mature.
Za tu priliku namjeravam ipak isplesti nešto čipkasto od onog nesretnog konca kojim sam počela Mikici bolero već dvaput. Ali haljina koju namjeravam obući je tamno plava na bretele pa će sjajno pasati ako se plave ne "tuku".
No, o tome kasnije!

UPDATE 28.02.08.
Bilo je primjedbi da nema slika pulovera u nastajanju, pa ja to ovim updateom pokušavam ispraviti!



Primijetit ćete da su gotova leđa, na leđima je rasprostrta završena prednjica, a s desne strane povrh svega je rukav u izradi... "ipak se kreće!"

- 23:14 -

Komentari (12) - Isprintaj - #

petak, 22.02.2008.

Sretan rođendan!

Već danima živim u uvjerenju da je oko 27.02. godina dana Škrinjici, a kad ono....
Tako sam rano jutros bacila pogled i shvatila da je to danas.
Prije točno godinu dana ja sam napisala:

četvrtak, 22.02.2007.
ZA POČETAK ILI ZAŠTO LORNA DOONE
Google... uvijek tražim ili vezano uz posao ili recepte ili riječi pjesama... spremem se isplesti mojoj 11-godišnjoj Mikici pončo... PLETENJE!
Ugodno me iznenadila gužva oko te teme. Ugodno me iznenadila spoznaja da nas ima još koje živce odmaramo pletenjem, heklanjem, ručnim radom!... da pri tome nismo 60 godišnjakinje. Nek se ne uvrijede naše majke i bake koje najčešće vješto barataju alatima za takve poslove.
Tako sam srela Sandru, Goce i Janu! Jana je "kriva" što sad u 23:40 sjedim za računalom i smišljam svoj blog, gurkajući me u blogerski svijet poput brižne majke koja nježnim dodirom ohabruje svoje dijete na prve, nesigurne korake pružajući mi podršku i nudeći pomoć! HVALA JANO!
Jedino što me mučilo je bilo ime kako bloga tako moje... Kako neću ostati samo na pletenju, bit će tu svega kao u pravoj škrinji, a ime? Pokušavala sam se sjetiti junakinje koja me se dojmila i, već u krevetu, napola u snu, sjetim se Lorne Doone! Imala sam valjda oko 11 kad sam knjigu pročitala na preporuku prijateljice, i nije mi bilo žao! Još se sjećam kako sam zamislila Lornu, tvrđavu, slap... Tako sam odlučila dvije stvari: da će mi to biti pseudonim, i drugo - da sad više ne mogu zaspati dok ne započnem nešto što sam dugo planirala... pisati svoj blog.
Prvi koraci su napravljeni!
Preostaje mi još posuditi knjigu i još jednom je pročitati. Tko zna jesam li prerasla Lornu Doone ili je i ona sad malo starija?

- 23:33 -

U međuvremenu se krug mojih blogeljica proširio i virtualno i osobno.
Ono što me još uvijek veseli i iznenađuje da ste me svi prihvaltili ko svoju, a ja se među svima vama osjećam ko doma. To je valjda ta vibra koje ili ima ili ne! Vi se svi družite virtualno i osobno već godinama, pa je time moj osjećaj počašćenosti veći.

Danas, međutim, ne mogu biti uz Janu koja u nešto malo više od godine dana proživljava drugi osobni gubitak. Sa suzama u očima u mislima te grlim, draga Jano! A posljednje zbogom šaljem tvom bratu koji je tkao naglo pozvan na svoj konačni put...

- 06:29 -

Komentari (26) - Isprintaj - #

četvrtak, 14.02.2008.

Valentinovo

Sretno Valentinovo!

Nije da nešto držim do ovog blagdana.
Čak nisam mislila pisati post.
Ni kolač u obliku srca nije u planu.
Ni romantična večera nije u pripremi.
Najrađe se ničem ne nadam, ali volim da me razveseli.
Pa me razveselilo kad je jutros poznanik provirio i čestitao mi Valentinovo!
Bilo mi drago.
Bit će mi drago dobijem li samo jednu živu crvenu ružu danas.
Najdraže bi mi bilo dobiti je od onog kojeg volim.
Jako .
Već 20 godina.
I on je moj, samo moj (pa i ako nije, pustite me da vjerujem)!!!
Još uvijek imam leptiriće u trbuhu kad me lijepo pogleda.
Još se veselim slučajnom susretu.
Lice mi se ozari kad me nazove tek tako, da me čuje.
Poznanici kažu da se sva topim kad pričam o njemu.
Najviše me raduje što ono „volim te“ nismo izlizali.
Govorimo ga rijetko,a opet ljudi oko nas osjećaju da je to tako.
„Da ti znaš kako on tebe gleda kad razgovarate!!???“

Hvala ti mili.
Za leptiriće.
Za poglede.
Za ruže.
Za podršku.
Za samopouzdanje.
Za djecu.
Za topli dom.
Za to što si tu.
Za Valentinovo svaki dan.

Da vam svima bilo toplo i romantično Valentinovo.
I još puno sljedećih!

- 09:34 -

Komentari (19) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 11.02.2008.

Blogerice, rodbina i malo torte

Kad mi je moj Kosmički javio da se posjet rodbini odgodio sa subote na nedjelju prva mi je reakcija bila nazvati levant i čuti vrijeme i mjesto kave na koju sam pozvana.
I, kakvo razočaranje doživim???!!!
Ona je u autopraoni.
To vam ovako normalno zvuči, dok ne pročitate da je u to vrijeme i Kosmički bio u autopraoni..., a voli plavuše.
Pogotovo lijepe i vitke!
Svoju sam brigu podijelila s levantičinim Muškarcem, te si međusobno obečasmo više pripaziti!
Auto se vratio doma opran.... ovaj put!
Poslije ručka sam se uhvatila opakog posla: sređivanja tegli i bilja u zimskom vrtu. Posao sam privela kraju baš na vrijeme da se stignem spremiti za izlazak.
Otuširana, sređena i sva utegnuta sam krenula put mjesta sastanka. Propustile su mi reći za dogovoren dreskod - trenirke! Pak sam se skockala. Kosmički me ispratio ljubomornom primjedbom: "Kaj ideš na kavu ili na spoj?"
hmmmm. nek si sad on malo misli!
Navodno se na parkingu, prije kave, jeo kolač iz gepeka... Kolač sam, iz zdravstvenih razloga, odbila probati, ali nisam ga ni vidjela! Bar da vještim okom (bez sudjelovanja nepca) ocjenim tvorevinu.
Ali niš!Ni komadić.
Pojele ga, valjda!
U točno dogovoreno vrijeme sam ušla u restoran (!!!), a tamo pustoš!
Neka obitelj na kasnom ručku (ii ranoj večeri), neki muškarci u ćošku... i ja. Stojim nasred prostorije, a blogerica nigdje. Pitam konobara, veli da nije bilo glasnih ženskih. Zovem fulvus jer njem broj moba imam... i bez da se predstavim (pa valjda zna ko ju zove!!!) napadnem ženu kak ih još nema?!
Još su na parkingu.
Nagnute valjda nad gepek auta PovuciPotegni jedu kolač.
Bilo mi krivo.
Ali, sama sam si kriva!
Za utjehu sam si naručila najžešći čaj koji su imali - borovnicu i čekala...
Ušle su glasno i odmah me zbunile ko je ko, jer skasku i PovuciPotegni još ne znam. Tri sata su prošla u trenu. Bilo nam je sjajno. Dobila sam i poklončić o skaske, dok ja ovaj put nisam ništa nosila.
Uvjek me ugodno iznenadi spoznaja da postoje laprdavije od mene. Dakle, skaska me potukla do nogu u toj vještini za koju sam mislila da suvereno vladam. Pročitate li možda kod fulvus ili levant, a pogotovo kod PovuciPotegni, da su išta rekle - lažu! Uz nas dvije nisu mogle misli ni srediti, a kamoli ih artikulirano iznijeti!
Pri povratku sam srela nekoliko dobro natrpanih šopingholičarki-štrajkbrekerica! Mi smo složni samo kad nam nogometaše treba dočekat na Trgu ili kad nas neko treći napada, pa moramo u rat! Bez Cole ili namaznog sira (ili kulena!) ziher nemrete preživjeti do sljedećeg petka... cccc

U nedjelju smo posjetili rodbinu (mlađi ljudi) koje nismo vidjeli... bolje da šutim od kad! Klinci su se naigrali s njihovima, a meni je bilo ugodno sve osim gledanja u kremšnite, muffine, kulen, pršut, trapist i masline... Sve ne znam kaj više ne smijem!
U razgovoru sam obečala poslati recept za finu tortu za odrasle koju sam radila pred par godina.
Sjajna torta koju dijelim i s vama!

BAILEYS TORTA

Tijesto:4 jaja
150 g šećera
1 vanilin šećera
1 prašak za pecivo
130 g prženih, mljevenih lješnjaka
50 g naribane čokolade

Od sastojaka izraditi biskvit. Žumanjke umutiti u kremastu smjesu sa šećerom i vanilin šećerom. Pomiješati prašak, lješnjake i čokoladu, pa naizmijence sa snijegom od bjelanjaka umiješati u žutanjke.
Izliti u namašten i pobrašnjen kalup za torte promjera 26 cm, poravnati površinu i peći oko 40 cm na 180 °C.

Fila:˝ l slatkog vrhnja
2 žlice šećera u prahu
6 listića bijele želatine
200 ml Baileys likera (ili nekog drugog kremastog)

Izmiksati slatko vrhnje sa šećerom u prahu. Želatinu pripremite prema uputi na paketiću. Inaće se želatina ostavi da nabubri u propisanoj količini vode i otopi u vodenoj kupki. U želatinu dodati malo likera da se razradi, pa se zatim doda preostali liker. U Baileys dodati 1/3 šlaga i razraditi, pa zatim umiješati preostali šlag.

Za posipanje i ukrašavanje:70 g mljevenih lješnjaka
čokoladni ukrasi


Ohlađeno tijesto prerezati na 3 dijela te nadjenuti sa 2/3 kreme. Premažite s preostalom kremom, pospite lješnjacima i ostaviti da se hladi najmanje 3 sata.

Dobar vam tek!

- 19:20 -

Komentari (20) - Isprintaj - #

petak, 08.02.2008.

Posao, kino i završen šal

Ovaj sam tjedan počela raditi. Uobičajeno odlaziti svakog jutra u ured i tamo boraviti do 16h pokušavajući biti produktivna.
Posla je bilo puno, pa je i moje druženje s blogom i blogeljicama bio sveden na minimum.
Ja sam, s druge strane, jako zadovoljna produktivnošću.
Nezadovoljna sam stolicom na kojoj sjedim tih 8 sati i svakodnevno su me boljela leđa.
Moram zaprijetiti štrajkom dok ne dobijem adekvatni stolac!
Danas sam, s druge strane, vrlo malo sjedila!
Šef me vodio da vidim izveden posao prema pripremama koje sam radila do zadnjeg dana pred operaciju... SJAJNO IZGLEDA!!!
Kad sam se vratila u ured već je bilo vrijeme za gablec
Nakon toga sam rješavala neke probleme iskrsle u izvedbi trenutnog posla i začas je bilo 16h... nisam se okrenula i već je opet vikend!

Kino? Ne, nisam ja bila u kinu! Bila su moja djeca.
Sami.
Prvi put!
Sami.
U subotu sam ih ohrabrila, u nedjelju ujutro im rezervirala karte i ohrabrila ih da će sigurno znati sami, a u krajnjoj liniji imaju mobitele...
Tata ih je odbacio do grada da ne moraju divljati odmah iza ručka i pokazao im još jedno gdje će na tramvaj.
Mi smo otišli do kumova na kavu / čaj.
Naravno da sam pogledom na sat stalno pratila gdje su...
Zvoni mobitel: "Čuj, mama, ali stanice se sad zovu Ađijina, Jagićeva..."
"Na dobrom ste putu, Janko! Sad ćete proći kraj velikog parka.... buš vidio!"
"Je, tu je! Sad znam di smo... super!"
Tako smo riješili nesigurnosti i dječica su sigurno došla do kumova odakle smo se skupa vratili doma.
Nije mi bilo svejedno, ali oni su bili oduševljeni izlaskom, a i filmom ("Zlatni kompas").
I to sam doživjela!
Djeca su nam već tak velika, a mi još tako mladi...

I za kraj šal.
Gotov je i sljedećih dana putuje za Skopje, a vi se divite fotkama...





Nadam se da će još bar koji dan biti dovoljno hladno da prošeta s novom vlasnicom!

Skoro sam zaboravila!
Naša draga blogeljica je vrijedno pratila Evropsko prvenstvoo u umjetničkom klizanju!!!
Iz prvih redova.
Kao prava novinarka zapisivala prve izjave klizačica i klizača, te ih objavljivala kako bi svim novinarima bile dostupne prve impresije sportača nakon silaska s leda!
Bravo mila..., a zanima li i vas kako je to veliko natjecanje izgledalo iz bliza posjetite
umjetnickoklizanje

- 21:17 -

Komentari (10) - Isprintaj - #