četvrtak, 29.03.2007.

NOVI IZAZOV

Jutrašnju šetnju, od auta do ureda, začinio je jak miris pokošene trave. Taj svježi miris me uvijek podsjeti na djetinjstvo i česte posjete ujaku na selu! Tek me susret s poznanikom spustio na tlo i suočio s početkom radnog dana...
Još tokom pletenja ponča, dobila sam molbu. Radi se o končanoj majci bez rukava, pletenoj bodom vrlo sličnim patentnom, na nešto tanjim iglama oko otvora...
Image Uploaded by ImageShack Toolbar Image Uploaded by ImageShack Toolbar Konac je viskozni i pomalo "bježi", a majca je teška. Mojoj prijateljici je jako draga, ali za nekih 10-ak cm prekratka. Iskreno, kad ti je nešto drago to i čuvaš... malo je znucana oko vrata i sušena na štriku s kvačicama!
Image Uploaded by ImageShack Toolbar Image Uploaded by ImageShack Toolbar Tako me sad čeka "dodelavanje" (baš volim ove čisto hrvatske riječi) već postojećeg predmeta. U šivanju izbjegavam prepravke jer je često više posla nego izraditi novo. Konac koji sam kupila je jednako crven, ali nije viskozni, nego pamučni, pa nema sjaja. Tako ću osim uz porub, morati doraditi orukavlje i okovratnik.
Još se samo dvoumim - heklati ili štrikati!

- 20:56 -

Komentari (13) - Isprintaj - #

srijeda, 28.03.2007.

ZONA SUMRAKA

Image Uploaded by ImageShack ToolbarKako sam stoput napisala u ovih 5 dana, kao da sam bila u zoni sumraka!
Image Uploaded by ImageShack Toolbar Po preporuci Jane, registrirala sam se na STVARAM pa sam, u namjeri da mi podaci budu što potpuniji, posegnula za blog editorom jer ne baratam napamet nekim podacima. Kad li, gle čuda, veli lozinka kriva! Ukucam je ponovo, opet kriva. Hajde, rekoh, probati na foru da sam zaboravila lozinku... "korisnik s tim podacima ne postoji"! Nekoliko sam puta pokušavala, ali bez rezultata. Poslala sam im HELP, na kojeg nisam dobila odgovor, nego samo automatsku poruku da je upit zaprimljen!
Osjećaj je bio grozan... kao u filmu "Mreža" (film i nije Bog zna kaj) kad osoba prestane postojati jer je izbrisana iz računalnog sustava. Tako sam se ja borila da ne prestanem postojati. Pa sam kontaktirala frenda, MadDoga... ništa nismo uspjeli, Jana je bila bez rješenja, ali mi je savjetovala da se registriram na FORUM.HR i postavim pitanje! Ja ne kužim, 57 ljudi je pročitalo moj post, a samo je jedan komentar bio od Desiree: "Kakve to ima veze s forumom!"
Ma, ako ne znate odgovor, bolje je šutjeti! Gdje pitati takve stvari ako ne na forumu o blogovima? Tako se moj osjećaj bespomoćnosti samo produbljivao... Pa sam krenula čačkati sama... i - EVO ME !!!
Prva reakcija na nemogućnost pristupa na moj blog editor je bila uporno pokušavanje, jer nisam ništa smrdala ni mijenjala postavke od otvaranja bloga. Onda sam tokom cijelog vikenda bila u potpunoj nemoći i osjećaju da me nema...i da sam potpuno izgubljena i sama. Image Uploaded by ImageShack Toolbar
Onda me odjednom obuzeo bijes, pa sam im slala poruke svakih 30 minuta, prijeteće, dosadne...svakakve! Onda sam pokušala potražiti pomoć od drugih, "pametnih", ljudi, ali ne gubi se vrijeme na glupu plavušu! Da bih probala ponovo i ulogirala se!
Kaj je u stvari bilo? Ne znam i ne zanima me, dok se god neće ponavljati takva sranja!
Eto me ponovo, taman da vam se pohvalim sa skorašnjim "tečajem" za pletilje početnice. Dvije frendice, koje su valjda dorasle na to da nije cool samo kupljeno, s markicom, za necool lovu, nego je tajna i u izradi predmeta. Oni su ne samo ušteda, nego i ugodno provedeno vrijeme u smirujućim pokretima koji donose RADOST STVARANJA!
Image Uploaded by ImageShack Toolbar

- 21:00 -

Komentari (8) - Isprintaj - #

četvrtak, 22.03.2007.

SEKSUALNI ODGOJ

Bodulka me sa svojim iskustvom podsjetila na jednu sličnu,ne tako neugodnu situaciju, koju sam ja iskoristila za seksualni odgoj svoga sina koji je u međuvremenu dobio nadimak "Janko".
Volim da mi se pridruže u kupovini špeceraja jer su već dovoljno veliki da mi ne smetaju, nego pomažu. Tako je jesenas moj Janko išao samnom u jedan naš poznati supermarket. Naravno, gužva je bila uobičajena, ali zato već godinama kupujem u petak jer je podnošljivije nego subotom! Sve smo natrpali u kolica i strpljivo čekali u redu, a moj je sin izuzetno strpljiv!!! Malo je šetao i razgledavao sitne slatkiše u košaricama uz blagajnu... pažnju im uvijek privuče najšarenije, još nek je voće gore...jagode! I digne on kutijicu u zrak i vikne mi : "A kakvi su ovo bonbončići?" Meni je došlo da mu viknem da su to u stvari žvakce, ali nije bilo u redu zbunjivati ionako zbunjeno dijete! "Vrati kutijicu na mjesto i dođi. Objasnit ću ti!"
Rijetko vam se pruži spontana prilika da se objasni nešto tako, danas i po život, važno!
Ja sam svoju priliku zgrabila. "Kad se muškarac ižena vole, znaš već i sam da se maze i poseksaju..."
Gotovo! "To je u vezi seksa! Dobro! Ne pričaj mi dalje..."
"Ali važno je da znaš! Ne žele ljudi svaki put da se tako rodi dijete, kao što smo tata i ja htjeli tebe i Mikicu. Uglavnom se treba zaštititi, pa se maze bez straha da će se dogoditi dijete. Ali još važnije je da se sexom prenose bolesti, pa i SIDA od koje se još uvijek umire! Kad se tom prilikom koristi prezevativ (to je u onoj kutijici), štiti se i od bolesti! TO je jako važno!"
Image Uploaded by ImageShack Toolbar
Nisam ulazila u detalje, kao što su: što to sve skupa ima s jagodama, ananasom i čokoladom nacrtanim na kutijici... bila sam zahvalna i na ovo malo pažnje koju sam dobila! Tko zna kad bi se ukazala druga prilika, a draže mi je sama objasniti neke stvari, nego da sexualni odgajatelji budu "superpametni" frendovi koji nabace činjenice kao "meni je Ivan rekao da muški pišaju spermu". Pa ti sad vadi vruče krumpire iz vatre, a ne želim glupavo i neinfomirano dijete koje živi u svijetu u kojem djecu nose rode. U seriji koju smo svojedobno svi gutali bez izuzetka, "Beverly Hills", jedan ženski lik je lijepo, slikovito, objasnila svojim roditeljima: "Ako živim kraj bazena, ne možete mi cijeli život braniti da uđem da se ne utopim. Naučite me na vrijeme plivati!"

- 08:21 -

Komentari (16) - Isprintaj - #

srijeda, 21.03.2007.

DEZINFORMACIJA U IZLOGU

Ušla sam sigurno i odlučno u dučančić. Bilo je jasno - kupit ću pulover! Prodavačica mi je pokazala da ima i u tirkiznoj i u ciklama boji, osim bijele. Bijela je još samo u izlogu br.12, pa mi je izvađena iz izloga, donešena na kasu, blokirana... 208,68!!!
Moji su osjećaji u tom trenu bili dvojaki. S jedne sam strane bila sretna da rad ima bar približnu financijsku vrijednost onoj stvarnoj, a s druge strane...JA SAM JE U MISLIMA VEĆ VIDJELA NA MIKICI!!!
"Dobro, a kak u izlogu piše druga cijena?"
"Pa, znate, u izlogu je slučajno preko pala deklaracija od drugog predmeta..."
"Ja se ispričavam, ali na tu cijenu nisam bila spremna. Možete stornirati račun?"
"Da, nema problema. Odmah ću pripaziti da je vratim u izlog bez mogućnosti zabune...niste vi prvi koji ste se zabunili."
Nije to neugodnost kao kad vam u prepunom dućanu, nakon 20-ak minuta čekanja, blagajnica veli da vam kartica ne prolazi na tih 550 kn... ili kad vam se desi da oštetite nešto, a ko za peh vas vidi trgovkinja... ili nešto tako, ali baš mi je bilo neugodno iako sam svjesna da je propust u stvari njihov! Bit će heklani bolero gotov, a u planu su još neke kreacije...

- 19:04 -

Komentari (4) - Isprintaj - #

utorak, 20.03.2007.

KRAJ JEDNOG DIVNOG POČETKA

Dakle, završila sam pončo u noći s nedjelje na ponedjeljak. Nakon što sam raspremila sve od rođendanskog druženja s obitelji, nije mi vrag dao mira!!! Obzirom da sam odlučila opheklati rub sa 2 reda niskih štapića i jednim redom "lepezica" da se ne frče (uvija), ostao mi još samo zadnji red heklanja i resice koje sam vezala na svaku drugu lepezicu. To mi se činilo ne tako dugtrajnim poslom, pa sam ustrajno, do 00:30, završavala pončo... i - GOTOVO!

Image Uploaded by ImageShack Toolbar Image Uploaded by ImageShack Toolbar Image Uploaded by ImageShack Toolbar

...naravno, jutros se princeza durila i nije bilo šanse da mi pozira u ponču, ali bude li prilike, ovjekovječit ću je!
S početkom pletenja ovog ponča, počela sam pisati blog. Pončo je gotov, a pisanje bloga prelazi u novu fazu... nastojanje da izmijenim izgled bloga, ali želim da to bude tako osmišljeno da ga ne mijenjam tako skoro!
Ne, nisam stigla kupiti heklanu vesticu, ali nastojat ću to obaviti sutra... pa će i fotke to artefakta!!!
Do tada vas častim fotkama mojeg "blaga", onako kronološki. Sinko je rođen u listopadu 1994. (škorpijica), a kćerkica u ožujku 1996. (ribica):

Image Uploaded by ImageShack Toolbar 1995. godina, Božić, moj jednogodišnji sinčić u reklici

Image Uploaded by ImageShack Toolbar jesen 1996. IMAM SEKU!

Image Uploaded by ImageShack Toolbar jesen 1997. BRATSKA LJUBAV

Image Uploaded by ImageShack Toolbar jesen 1998. nove pregače za Dane kruha

Image Uploaded by ImageShack Toolbar ljeto 1999. "moje ime je Croft, Lara Croft"

Inače ova je slika objavljena u HACKERU (BR.57, siječanj 2000.) uz pismo mjeseca i u INFO EXPRESS-u preko cijele strane! Ja sam sama kupila odmah 4 primjerka... style-ing & photo by mama

Image Uploaded by ImageShack Toolbar jesen 2000. DANI KRUHA

Image Uploaded by ImageShack Toolbar lipanj 2002. PRVI NASTUP (s mažoretkinjama)

Image Uploaded by ImageShack Toolbar listopad 2004. NASTUP NA TRGU BANA JELAČIĆA (isto mažoretkinje)

Image Uploaded by ImageShack Toolbar rujan 2006. U SUTON NA DVA POTOKA

Ovo je post iz drugog pokušaja, ali tješi me to da nisam ja jedina koja "gubi" postove... ovaj je nastao u znoju i krvi lica moga i VELIKO HVALA Jani na trenutnoj volji da mi umanji muke!!!

- 18:22 -

Komentari (7) - Isprintaj - #

nedjelja, 18.03.2007.

PATENT-BOD

Kad sam pred neku večer krenula u posljednju fazu izrade Mikicinog ponča, nemalo se iznenadih da sam zaboravila princip patentnog boda! To je moj najčešći način obrade dolčevita-okovratnika. Kako sam u jesen 2005 isplela dolčevitu Mikici s patent-bodom oko vrata (nema je među fotkama, bit će!), nisam više koristila taj bod i... zaboravila ga!
Kad sam ga prvi put plela, pitala sam sestričnu S. da mi objasni taj, kak ona veli, "jednostavan bod". Njene riječi su bile: "Pleteš krivo-pravo tako da pravu opleteš, a krivu neopletenu preabciš!" E, sad kad znam, to mi je jasno, ali ja sam to tako probala i otkrila pletenje glatkim bodom u krug na dvije igle, kasnije sam i upute našla u jednoj knjizi! U toj istoj knjizi sam našla upute i za patent-bod popračen crtežima. Tek mi je tada sinulo!!!
Dakle, prvi se red isplete pravo-krivo, a onda se u drugom redu prava očica isplete normalno:
Image Uploaded by ImageShack Toolbar Image Uploaded by ImageShack Toolbar

...a kriva se prebaci (da!) neopletena, ali tako da se nit prebaci naprijed, i zajedno s očicom prenese na drugu iglu:
Image Uploaded by ImageShack Toolbar Image Uploaded by ImageShack Toolbar
Tako se plete i neparan red, plete se pravo kroz obje niti (nit i očicu), a kriva se prebacuje.

Kod pletenja tog istog boda uz pomoć 5 igli, u krug, treba plesti parne krugove kao što je to opisano za ravno pletenje, a neparne krugove tako da se nit prebaci iza pletiva, pa se prenese s pravom očicom na drugu iglu:
Image Uploaded by ImageShack Toolbar Image Uploaded by ImageShack Toolbar

...a kriva se plete normalno i to kroz očicu i prebačenu nit zajedno:
Image Uploaded by ImageShack Toolbar

Tako sad imam zabilježeno, ako opet ispari!
Iskusne pletilje to znaju,ali se nadam da će ovo bar malo pomoći manje iskusnima!
Fotograf je bila moja Mikica. Dijete je ispucalo 24 fotke u 7 ujutro, pa nisam htjela zanovijetati za ponavljanje nekih malo mutnih...ne zamjerite!

- 10:45 -

Komentari (4) - Isprintaj - #

PODCJENJIVANJE!

Mislila sam da ću u ovom postu samo objasniti izradu patent boda, na ravno i u kružnom pletenju, ali ne mogu prijeći preko potcjenjivanja koje sam danas ugledala u izlogu! Uz naš mali Konzm je i zgodan dućan s garderobom. Ima tu dječjih, muških i ženskih stvarčica često po vrlo povoljnim cijenama... ali ovako "povoljno"!!! Dakle, dječja heklana končana majca, pulover, nešto! taman za proljeće/ljeto, ispod nešto na bretele ili kratkog rukava i - mrak! Još je i bijela, totalno trendi! Cijena : 46,12 kn!!! Čiji je to trud tako podcijenjen? U nabavi je bila valjda oko 30-ak kn, a kod proizvođača!!! Zbilja ne znam može li se heklati na stroju, ali što je malo malo je! I sad ti naheklaj nekome nešto za poklon! ispast će "Ma, kaj, to ti nije ni 50 kn!"No, kako je veličina 10/12 baš ću riskirati tih ni 50 kn, sliknuti, pa procjenite sami!
Mislim da će patentni bod drugom prilikom. S obzirom da sam zbog pečenja kolača za Mikicin sutrašnji (DANAŠNJI!!!) ročkas propustila i zelene oči Mela Gibsona, a zbog ovog posta i možebitni seks, mislim da mi valja poć leć

- 00:19 -

Komentari (1) - Isprintaj - #

četvrtak, 15.03.2007.

NEHOTICE

Danas sam se nakon dugo vremena vidjela s prijateljem blogerima poznatijim kao MadDog. Kad sam tek došla u firmu u kojoj smo dugo zajedno radili bio je jedan od onih kolega koji u novom kolegi ne gleda konkurenciju, nego potencijalno vrijednu pomoć i dobrog kolegu kojem treba pomoći da se lakše snađe, a ne ga zgaziti i podmetati mu.
Mada smo relativno kratko radili u istoj poslovnici (1/6 mog staža u toj firmi), intenzivno smo se družili, vozili se skupa s posla, dijelili dobro i zlo, dojmove i komentare...
Desilo se da smo morali svi proći seminar o komunikativnim vještinama, tako smo se kolege iz raznih poslovnica nekoliko vikenda družili. Prvi vikend je po rasporedu ispalo da smo MadDog i ja u istoj grupi. Nismo se odmah bacili jedno drugom u "naručje", ali sam se nadala da će ići samnom kući, pa ćemo se izžlabretati do beskraja. Međutim, sasvim nenedano, dobila sam košaricu! "Ne, ja idem s Ivanom!" Kako ja to običavam, kad sam višak, korak unazad i - hajdmo dalje! Ni sad ne znam da li je razlog bio što je to bila jedna nova kolegica (on i ja smo generacija), ili je to što mi je ta žena arogantna i antipatična, ili sam se nadala friškim tračevima, ali pozelenila sam! Bili smo doduše stvarno dobri prijatelji i ništa više, ali,eto i dragi prijatelj može izazvati ljubomoru!
Bila sam ljuta, više nisam. Ipak, odlučila sam mu to danas ispričati i ispalo je da nema pojma da se to dogodilo, a kamo li da je meni bilo tako žao! I, sad povod postu! Koliko smo puta povrijedili, uvrijedili prijatelja ili nekog bližnjeg, a da toga nismo bili svjesni! Ja sama sam svjesna da blebnem koješta ne misleći i tako povrijedim osobu do koje mi je stalo! Pokušam jasno dati do znanja da želim da mi se kaže kad pretjeram, ja to radim! Kažem kad me netko povrijedi, pretpostavljajući da se radi o nehotičnom vrijeđanju. Naravno, ne odmah! Čekam da se strasti smire, pa se o svemu lakše priča otvoreno!
Sa svim sebi bliskim osobama treba imati maksimalno otvoren odnos, sve karte na stolu i tako je najlakše - svima!

- 18:35 -

Komentari (6) - Isprintaj - #

utorak, 13.03.2007.

ŽIVOT JE LIJEP!

Da, stvarno to mislim, i to ne samo zato što je danas tako lijep i sunčan dan, nego mi je danas prvi novi rođendan...Znate, kad ono izbjegnete neko sranje, ljudi vam kažu da vam je to novi rođendan! Baš je meni danas takav dan!
Ovaj post nije zamišljen kao tužaljka, jadikovka, niti želja za žaljenjem! Dakle, sve je daleko iza mene! Imam samo želju podijeliti jedno životno iskustvo!
Image Uploaded by ImageShack Toolbar
Da ne bude zbrke, priča teče kronološkim redom...
08.03.2006. SRIJEDA
Zamijenila sam se za smjenu da bih poslijepodne mogla prisustvovati roditeljskom sastanku vezano uz odlazak Mikice u Novi Vinodolski (škola u prirodi). Svi su roditelji došli, bilo nas je 26 u učionici, raspravljalo se i planiralo, zraka malo, pa me počela rasturati glava! Doma sam klince uputila na spavanje, a ja sam odmah legla u totalnoj komi. Muž je bio u Opatiji na kongresu... Čuli smo se mobom, ali kako sam se žalila na glavobolju, nismo dugo razgovarali...
09.03.2006. ČETVRTAK
Uz glavobolju se pojavila i temperatura, ali nije tak visoka da ne odem na posao... doktorica ionako radi poslijepodne, pa ako baš zagusti... Naravno da se takvo stanje odrazilo i na moje, inače jako vedro, raspoloženje. Ne znam je li to u bolesti tako, ali ne mogu zaboraviti ljude koji su se u tom razdoblju prema meni odvratno ponijeli. Tako sam i s dečkom iz završne obrade imala okršaj koji je on začinio sa "Ako si u PMS-u, mogla si ostati doma, a ne me tu doći zajebavati!" Tu sam otišla u našu čajnu kuhinju i nemočno zaplakala. U biti sam bila uvjerena da me lovi gripa i već mi je to bio dovoljan razlog za loše raspoloženje. Izmjerila sam temperaturu, 39,7! Kolege su me doslovno tjerali da odem doma, ali ja sam stoički podnijela do 20:30 i tako sa temperaturom od skoro 40, otišla doma... sam Bog zna kako sam se autom odvezla do doma!?? Valjda auto već i sam zna. LUPOCET, čaj i u krevet!
10.03.2006. PETAK
Ujutro, kad sam došla k sebi, spremila sam se doktorici. Povela sam i Mikicu, jer se žalila na grlobolju, pa da i nju vidi. Prvo je pregledala dijete, a onda sam ja sjela na stolicu... "a što je vama?" Knedla u grlu, ni riječi, samo se suze slijevaju..."Mama, a zašto plačeš?" pita moje dijete, a ja, ni svjesna da plačem, velim da se osjećam tako bespomočno. Doktorica (tek smo se svi, kao obitelj, premjestili k njoj), vadi maramicu, i majčinski nježno i strpljivo počne pregled. "Ma, to je sigurno gripa!", ja odmah bacam dijagnozu, ali doktorica, temeljita, kakva i treba biti... "Može biti, ali ste mi prošlu zimu imali upalu pluča, pa bi bilo dobr uzeti kuru Sumameda za svaki slučaj! Uz to, u ponedjeljak ćete mi izvaditi krv da vidimo sedimentaciju!"
Odem doma, legnem, posao ne dolazi u obzir! Samo sam nazvala tatu i mamu da odfuraju klince da se još i oni ne zaraze! Mama mi je htjela ostati, ali mogu ja sama...
Glava boli, temperatura divlja, a ja kombiniram Sumamed, Lupocet, Caffetin, Voltaren... pa ponovo! Noću sam ustajala silom pojesti kruha s putrom, svjesna da ne smijem tolike tablete, a ništa jela!
11.03.2006. SUBOTA
Ležim, glava puca, temperatura divlja, ma to je gripa! Treba samo izdržati. Klinci su kod mojih, a svekrva mi nosi pileću juhu da bar nešto pojedem... Poslijepodne, da sperem svo preznojavanje, krenem na tuširanje. Ovdje moram naglasiti da je nekeko u to vrijeme zaredalo prilično hladno vrijeme pa nisam depilirala noge... ne sjećam se kad sam bila tko dlakava! No, u tom me trenutku to nije ni najmanje brinulo! I kroz tu moju šumu jasno su se vidjele masnice na potkoljenicama... kao da me neto s pikulom u čarapi dobro namlatio. Nije boljelo, ali je izgledalo ružno! Pa nemre to biti ništa strašno...
Još jedna noć glavobolje i temperature! Kaj mi ne bi trebalo biti već malo bolje?
12.03.2006. NEDJELJA
Masnice su se počele pojavljivati i nad koljenom, po bedrima... Došli su moji s klincima, mama je skuhala ručak, tata me htio voziti u Zaraznu, ali MENI NIJE NIŠTA! Poslije podne je došao i muž s puta, i također me htio voziti na hitnu. Gle, sutra ionako idem vaditi krv, pa bumo pametniji... No, meni još uvijek jednako, glavobolje, temperatura...
13.03.2006. PONEDJELJAK
Rano sam ustala da ne čekam dugo u labu. Još mi je bilo jako loše, temperatura skoro 41, a mene nema tko voziti do laba!!! Ni to neću zaboraviti, jako je bilo komplicirano svim vozačima naše kuće odvojiti 20 minuta za mene... Ništa! Zamotala sam se od glave do pete, sjela u auto i otišla sama! U labu su čak i one "dežurne" penzionerke shvatile ozbiljnost situacije i digle paniku da me se odmah primi, preko reda, i prije početka radnog vremena! Dogovorila sam da će netko pokupiti nalaze u 15h, tko da mogu odmah kod doktorice.
Muž je došao ranije s posla, podigao nalaze i odveo me doktorici. Putem čitam nalaz, da vidim kaj je s tom sedimentacijom... normalna je do 26 nečega, a ja imam 87! Doktorica je ostala mirna koliko je mogla, dok joj nisam pokazala noge! Uzela je blokić s uputnicama i mirno me uputila: "Odite doma, uzmite stvari, idite ravno u Zaraznu. Tamo ćete i ostati. Ovo je vjerojatno PNEUMOKOKNA SEPSA!" Grlo mi se stislo, zadržavala sam suze, pokušavala se uvjeriti da nije strašno. Najgore mi je bilo da je sutra Mikici rođendan, a mene neće biti, a nisam stigla ništa ni kupiti... Doma sam popila i Persen, prikupila stvari u torbu. Svratila sam si još u dučan kupiti soka i vode, da imam...
U Zaraznoj su nas primili gotovo odmah! Ispitao me sve, od početka, ali najgore mi je bilo mladom i, očito, stručnom mladom doktoru prezentirati moje dlakave noge! On to vjerojatno nije ni primijetio, već se zagledao u moje masnice, sad već lijepe ljubičaste boje! Primili sdu me na infektologiju iznad hitne. Pozdravila sam se s mužem i ne znam kome je bilo teže, ali sestra ga je pokušala utješiti s informacijama o posjetama sutra. Presvukla sam se u pidžamu, dala uzorak urina, uzeli mi krvi... još su dva doktora došla s pitanjima koja sam već deklarirala dr. Kutleši! Uskoro je došla sestra s dječjeg s prijenosnim EKG-om... ali odmah iza toga su poslali mladog studenta medicine s kolicima. Sestra Anđela mi je lijpo objasnila da sam slučaj za postintenzivnu i da će se tmo bolje brinuti za mene. Meni su opet krenule suze! Odmah sam si zamislila katetere, a od svih riječi sam dobro razaznala PUNKCIJA! Zamotali su me s dva popluna, bilo mi je jako zima!
Već je bilo i blizu 21:30 kad sam primljena na odjel. Tu shvatite da sram ostaje tamo, vani, pred portom! Vi ste objekt kojeg treba što prije izliječiti i ne pita se hoćeš li ti to tako!!! Nisam dobila kateter, jer sam pokretna... Brzo je došao dr.Kutleša s hitne i uputili su me kako si mogu olakšati sam postupak punkcije. Legla sam na bok u fetalnom polažaju, stisnula glavu na prsa, sestru koja ja asisirala stisnula za ruku... "Sad čistim,... još jednom,...
e, sad ću ući, brojte do 10,... malo se napnite kao kad imate stolicu,... tako...izlazim! Gotovo! Bili ste hrabri!" Iskreno? Bilo mi je svejedno! Samo nek mi pomognu!!! Ispalo je da je najvjerojatnije MENINGOKOKNA SEPSA! Tek sad mi je jasno s čim sam imala posla! Ljetos je djevojčica u Koprivnici (?) umrla, jesenas dečkić u Splitu... a zaista je osječaj kao da počinje gripa!!! Infuzija, terapija kristalnim penicilinom... Noću me boljela glava tko da sam molila injekciju... ja, koja zazire od igli i pikanja!
14.03.2006. UTORAK
Kad sam ujutro svjesno pogledala lice sestre Anice, činila mi se kao anđeo... bilo mi je bolje! Vani je sjalo sunce...
Svi koji su bili samnom u kontaktu tih zadnjih dana, hitno su morali na bris grla i nosa, i preventivno uzeli neki jaki lijek koji bi ih trebao zaštititi, ali, srećom, nitko nije bio inficiran!!! Poslijepodne su mi u posjetu došli, muž, mama i tata... Tati je bilo užasno, u jednom je trenutku samo izašao na balkon, ali ja znam - plakao je!
Prognoza je bila najmanje mjesec dana u bolnici! Nije ni to najstrašnije, nego je to odjel na kojem nema nikakvog vida razonode. Dok me rasturala glavobolja, nije mi ni falilo... Pogled iz "boxa 3" bio je na stablo koje gotovo da nema kore, bijelo je, ko sablast. Tako mi se činilo strašno u besanim noćima, da bi , kako mi je bilo bolje, poprimalo svoj stvaran oblik - stabla!
Ujutro je bilo u sjeni...
Image Uploaded by ImageShack Toolbar
da bi poslijepodna gotovo sjalo na suncu...
Image Uploaded by ImageShack Toolbar
Ovo je fotografirano mobitelom... ali je uspomena!
Neću se dalje držati strogo datuma. Prognoze su bile da ne idem doma najmanje mjesec dana... sad su mi tek sestre rekle da su s tom dijagnozom u pitanju sati (sad to i ja znam!)... spasilo me to što sam bila pod Sumamedom, pa bolest nije počela divljati. Najteže mi je bilo izdržati to što nisam mogla ustati zbog glavobolje, poslije sam saznala da je to bilo zbog punkcije, pa su me 3 dana prali u krevetu! O, ljudi!!! Sestre me peru, a suze se kotrljaju! Pa ja još nemam ni 37 godina...na to mi je jedna sestra rekla "Da ste samo prehlađeni ne bi ni bili tu! Nama je to posao, a vaš je da nam što prije ozdravite, pa ćete sami u kupaonu!" U sljedećih nekoliko dana su nestle masnice, petog dana nisam imala više ni temperaturu! Onda mi doktor Klinar kaže: "Vi nas, gospođo, brinete! Nešto ste nam se prebrzo oporavili...!" Dobro, kaj je u tome loše? Ne uklapam se u kliničku sliku te boleštine? Možda je i to da sam inače zdrava, ne pušim, ne pijem... samo manje štetni poroci dolaze u obzir! Ponovo su me punktirali u petak, pa onda u ponedjeljak (27.03.), a u utorak sam otpuštena na kućnu njegu. Ni to nije bilo neizdrživo, nabrojiš do 10, pokušaš ne misliti da ti se čačka po kičmi i - gotovo! Nego su me ubijale postpunkcijske glavobolje po pet dana... a to je da ni na WC ne možeš!
Svaku većer oko 19:30 sam zvala svoj VIPfriend broj i besplatno razgovarala s najdražim skoro po sat! Osim za redovite izmjene informacija i verbalnih nježnosti, telefon je služio i za snalaženje u prostoru... Desilo se da me zvao iz dućana, "sad sam tu gdje stoje deterđenti za suđe, a gdje stoji omekšivač?" "Dolje prema mlijeku, ali odmah se okreni za 180, tu je hrana za mačke pa Chipu uzmi hrane, nema više!" Ne, ni u bolnici ne prestaneš misliti da mačak nema kaj jest, da je ponedjeljak pa za sutra za tjelesni treba pripremiti opremu...
U bolnici sam bila "samo" dva tjedna. Prva dva je bila samnom jedna baka koja je bila užasno izmesarena, i na svim mogućim aparatima, ali joj je bilo lijepo što joj ja sve hoću pomoći i ne ide mi na živce... plakala je kad su je nakon tjedan dana premjestili. Umrla je u svibnju... zvala sam za Božić njene jer sam je se sjetila...
U drugom tjednu mi je društvo radila žena s virusnim menningitisom. Davež od žene kojoj sam na kraju rekla da joj želim da u sobu dobije nekog tko će joj to vratiti!!!
Doma sam bila još 4 tjedna, pa raditi, jer za tu boleštinu dobijete 45 dana bolovanja. Smršavila sam na 49 kg, hlače su visile na meni! Nisam smajela gledati u ekrane, ali sam smjela čitati!!! Prvo sam još u bolnici pročitala "Da Vincijev kod", ubijala sam se u Jane Austen... Isplela sam kompletić za Baby Born... Na poslu su me malo poštedili jer stvarno sam radila u izvrsnoj ekipi!
Muž me odveo u vrtni centar i nakupovao mi cvijeća, između ostalog, i žutu orhideju koja, eto, ponovno cvate! Rozu, koja joj radi društvo, sam za rođendan dobila od moje ekipe na poslu! Obje su neki dan procvale pokazujući mi tako da nisam samo ja borac i života življenja!
I više ne izbjegavam jesti piletinu koju ne bih smjela (uz još neke namirnice) zbog tena, ne mislim na gram viška, ne šizim ako negdje kasnim minutu ili dvije... Život je lijep i tako krhak! Kao mjehurić od sapunice, u jednom se trenu u njemu preljevaju sve dugine boje, da bi u sekundi problijedio i rasprsnuo se...

- 09:17 -

Komentari (9) - Isprintaj - #

nedjelja, 11.03.2007.

SVE JE DOBRO ŠTO SE DOBRO SVRŠI

Ponukana komentarom "spp2006" posjetila sam blog "po_drugi_put" i naišla na vječnu priču o djeci na pješačkom i nepažljivim vozačima. Isto tako, vječna je tema roditeljsko predbacivanje kad se djetetu nešto dogodi. Osim što mi je dijete stradalo prije 5 godina, bez nekih znatnijih posljedica, i ja sam vozač, svakodnevno za volanom, pa su mi bliske obje strane priče. No, danas je lijep sunčan dan, ponešto vjetrovit, pa ne želim bedirati ni sebe ni vas nekim tužbaljkama... Stigne i to na red!
Kako su moja djeca, uz dedu i baku doma, ipak išla u vrtić, tj. jaslice, tako ima i zanimljivih priča iz tog razdoblja.
Sin je krenuo odmah u vrtić, s 3 godine, dok je tada Mikici bilo 1,5 godina, pa je išla u jaslice. Kad sam jednog dana došla po nju, njena najdraža teta me dočekala na vratima i prilično uzrujana obavijestila: "Ako vam dijete kaže da je dobila po guzi, moram vam reći da je istina!"
Kako sam s tetama bila (i ostala) u izvrsnim odnosima, ipak su s mojom djecom često više nego ja, nisam paničarila.
Rekoh: "Valjda je i zaslužila!"
"Umrla sam skoro zbog nje!", i krene priča...
Prije ručka su izašli van u dvorište na igru. Kad je došlo vrijeme ručka, povela ih je sve unutra, izuli su se, oprali ručice i posjedali oko stola. Broji teta, gleda, ali Mikica fali. Ode u kupaonicu - nema! Ode u garderobu - nema! Izađe u dvorište - nema!!! No, možda je kod brata u grupi - NEMA! Tada je nastala blaga panika... da blaga, ne bih joj bila u koži! Optrčala je vrtić valjda 4 puta, zavirila u svaki grm, i onda počela pretraživati po okolnim cestama da nije gdje trknuta... Vratila se u vrtić, koji je već bio na nogama, u garderobi sretne kolegicu i požali joj se već u suzama: "Dijete sam izgubila!", a moja vještica iskoči iz svog garderobnog ormarića, s osmjehom filmske dive i uzdignutim ručicama: "Jesam ti se sakjila!" Žena nije znala da li bi se plakala, smijala ili poludjela... reagirala je kako je reagirala, a moja Mikica nije više ponavljala takve situacije u vrtiću. Doma je doduše zaspala u tatinom ormaru pod obješenom garderobom, a ja sam na noge digla pola susjedstva... ali to je moje dijete. Zamislite izgubiti tuđe dijete! Meni se ponekad činilo teško i ovo moje dvoje držati na oku, a kud s njih 25, koliko ih ponekad zna biti u grupi!
Ta je teta sad u penziji i, kako stanuje u blizini, često se sretnemo i često se sjetimo tih "šok situacija" koje su s ove vremenske distance, čak simpatične...

- 16:16 -

Komentari (7) - Isprintaj - #

petak, 09.03.2007.

KOMUNIKATIVNOSTI, NE OSTAVI ME

Još jedna izreka moje bake je bila: "Lijenosti, ne ostavi me", pa sam je za ovu priliku modificirala!
Što biste napravili kad bi vam u 7 h ujutro sjela poruka s nepoznatog moba br 099/xxx sadržaja:
099 "Jutro pohotnice"

Naravno, ignorirali je! Ali, ne, ne može to tako!

JA "A ko je to?"
099 "Tajni obožavatelj"

Ne, meni ni tu nije bilo dosta! Čačkam ja i dalje...

JA "Ne volim kad se ljudi kao skrivaju! Volim hrabre!"
099 "Ne znamo se. Nađoh mob sa pun k para. Pa da vidim koga ima. I jel neko normalan il uštogljen"

A za mene možete reći kaj hoćete, ali uštogljenost! to je skoro uvreda!

JA "Cool! Ali ja ne znam čiji je mob bio!"
099 "Ha ha a ja još manje. Znam da si Axxxx. Kaj bi još trebal znat?"
JA "Da u mom imenu nema J!"
099 "Ko god da ga je upisao nepismen je znaći"
JA "Ne nije mi blizak toliko da bi znao koliko me to smeta!"
099 "A dovoljno je glup da posije mob. Jesi barem iz Zgb?"
JA "Skroz"
099 "Aj bar nisi bosanka. Još da si plavuša? Skroz he he!"
JA "Kaj ima i slika?Plava pa kaj!!?"

I sad sam već stigla i na posao SMS-ajući kroz vožnju. Sreća pa je ujutro takva gužva da uberem svako crveno. Ali nema poruke...

JA "Kaj ti se dogodilo?"
099 "Među porukama je jedan SMS i piše plavuša. Pa pitam"
JA "Ne kužim! Gle, ja jesam plavuša!"
099 "Super"
JA "Čuj, jel taj netko ima puno brojeva u mobu? A da mu ga vratimo? Znaš koji je bed kad ostaneš bez brojeva, a mob možda i nije bog zna kaj..."
JA "Gle, ak nećeš, opet OK! Ko mu kriv kaj ga nije čuval! Pozdrav!"
099 "Nisam nikada ništa dobio ovako pa mi se ne vraća"
099 "A ti si neka dobra curica. Ti bi stvarno vratila? Koliko godina uopće imaš?"
JA "Baš curica! Dobiješ za mene dvije od 19!"

Pa dobra 4 sata ništa, pa sam mogla mirno raditi svoj posao! Tako da sam i napravila nekaj! Kad li...

099 "??Ljutiš se?"
JA "Kaj got! Kaj ti je krepala baterija. 2 poruke mi nisu otišle!"
099 "Nije. Ni meni pram tebe"
JA "Evo, šaljem" (šaljem zadnje 2 poruke!)
099 "Wow mlada teta!"
099 "Ovi mobiteli su popizdili"
JA "Da, mogla sam napisati da imam 23, visoka npr 175, pa baš sam na faksu..."
099 "Ha ha ha - ja ne volim lažljive!"
JA "I kaj sad? Još 1,5h i idem doma biti mama..."
099 "Radna mama. Blago djeci tvojoj. A koliko ih imaš doma?"
JA "2 maloljetna i jedno preko duplo punoljetno!"
099 "Ha ha imaš se s kim igrati i po danu i po noći"
JA "Svakom prema zasluzi! A pristojno bi bilo i predstaviti se"
099 "Goran s druge strane. Sorry na nepristojnosti!"
JA "I, koliko Goran ima godina?"
099 "29 na grbači. A ti? 38 il?"
JA "Da, ali starost nije broj godina nego stanje duha! Tu sam oko 28!"
099 "Tako je. To volim. Em si plava em si puna duha. To se cijeni. Onda sigurno i tako izgledaš. Sexy?"
JA "Ko nečija mama ili sam prekritična. Morao bi pitat nekog ko zna."
099 "Prekritična si. Takve mame kao ti znaju biti jako hot."
JA "Bitan je onaj kome jesam!"
099 "A koji je taj?"
JA "Pa moj! Čuj, ja ipak trošim svoju lovu!"
099 "Da, dužan sam ti bon. Može? Jel imaš e-mail?"
JA "Imam"
099 "A jel mi daš?"
JA "Valjda e-mail!!!Daj ti svoj! Sad još moram obaviti jedan sastanak!"
099 "gxxxxx@xxx.hr Nisi rekla može bon? I molim odobrenje da ti se javim. Evo može prek tjedna ak imaš ljubomorka doma!"
JA "Slobodno se javi. Javit ću se ja tebi. Bon? Ne, imam pretplatu!"
099 "OK, nemoj se živcirati na sastanku. Ugodan vikend ti želim. Pa do...nekad!"

I, jadan dečko nije ni slutio da ću mu se javiti emajlom. Nije da mi fali uzbuđenja, nego sam takva, znatiželjna! I moje su namjere čiste, pa tako i reagiram... Netko koga znam izgubio je mobitel! Poslala sam nekolicini poznanika i prijatelja broj da vidimo znali tko čiji je to broj, ali ntko ne zna... Ljudi, čuvajte svoje stvari!
A ovo je s moje strane bilo 26 SMS poruka, pa sad vidite... Ma, bilo je zabavno! Ni ovo nije prvi put da SMS am sa strancima...
Negdje u studenom mi se razbolio muž, a ja sam oblijetala apoteke u potrazi za svime što je trebalo! Odjednom uleti SMS koji najočitije nije bio namjenjen meni, a broj totalno nepoznat. I ja ne bih bila ja da nisam odgovorila da ne pazi kud prstiće gura, jer osoba koja je trebala, nije dobila poruku... Razvuklo se skoro ko ovo, završilo s pozivom na kavu, ali sam tu srezala!
Ko što rekoh: ZNATIŽELJO I KOMUNIKATIVNOSTI, NE OSTAVITE ME!

- 19:06 -

Komentari (5) - Isprintaj - #

srijeda, 07.03.2007.

RETROSPEKTIVA

Od kad pišem ovaj blog, što i nije dugo, planiram se predstaviti. Onak, unatrag, likom i djelom! Rođena u Zagrebu pradavne 1969. od roditelja porijeklom iz Zagreba, susjednih i neprijateljski nastrojenih kvartova zapadnog dijela grada. Školu sam pohađala vrlo uspješno (čitaj: bila sam štreberica), bez puno truda! Ovdje sam završila i srednju tehničku školu i srodan fakultet. Kao maturantica sam se fatalno i bespovratno zaljubila u zgodnog studenta strojarstva dvije godine starijeg. Kako to kod bikova biva, ili se super nađu ili se ne mogu podnijeti, u ovom je slučaju, hvala Bogu, bilo ono prvo. I tome je već 19 godina i tema za sasvim zaseban blog!
Od malena sam živjela u svijetu lutkica od papira kojima smo sestrična i ja po cijele dane izrezivale odjeću. Prve lančiće, štapiće i navođenje prvih očica mi je pokazala moja baka (danas 82-godišnjakinja), dalje sam sama svladavala tehniku beskrajnom voljom i podrškom mame, ali i bake. Mama je u to vrijeme bila privrženija vezu, a i dan danas mu se vrača. Ono što je važno, ima krasnih knjiga o ručnim radovima, a i časopisi su se uvijek kupovali, jer moja mama šije, pa ideja nije manjkalo. Svi uvijeti za razvoj kreativnosti su bili zadovoljeni, a volje je bilo. Kad sam neki dan rovala po kutiji s uspomenama, ne bih li iskopala što je više moguće starih radova, nemalo sam se iznenadila našavši žuti prsluk.
Image Uploaded by ImageShack Toolbar
Bilo mi je oko 8 godina kad sam ovo naheklala visokim štapićima, pa mi uz ovaj vremenski odmak nije jasno da li je žute ponesatlo ili su zeleni šavovi modni detalj. Kako bilo, jako mi je drago da sam našla ovaj komadić!
Krajem osnovne škole fora je bila pisati dnevnik, crtati u njega i oplemenjivati ga kojekakvim sličicama iz časopisa (BRAVO...). Ideja je bila da s vremena na vrijeme dnevnici procirkuliraju među nama, pa komentiramo... Ne sliči li to na današnje pisanje bloga!? Prvi zapis u dnevnik je bio 11.siječanj 1984.godine!!!
"Danas se osjećam nekako bez veze. Lijepo mi je jer ništa ne moram učiti, ionako ću proći s odličnim na polugodištu!"
To su te prve dvije rečenice! Sve ih još imam, čuvam ih. Možda mi budu moja djeca jasnija ako se sjetim svih emocija kao teenagera. Dnevnik povremeno pišem i danas i dobro mi dođe da se imam gdje ispucati... Nasumce vadim iz vrečice još jedan rokovnik... Dnevnik br.6 (06.04.1987.-08.11.1987.)... Uvijek sam mislila da ću s prelaskom u novi rokovnik nešto promijeniti, pa tako 06.04.1987. pišem:
"Razmišljala sam što s ovom prvom stranom, no, ipak je ostala prazna. Ovo je prvi put da mi prelazak u novi dnevnik ne znači ništa posebno. Čisto mi je normalno!"
Bit će u ovom blogu još "bisera iz prošlosti"...
Od ručnih radova sam se sa bebe Elvire (ponosne vlasnice onog žutog prsluka) prebacila na Barbie. Prvu sam dobila s 13 godina, pa mi i nije bilo do igranja s njima, nego sam na tim malim modelima vježbala šivanje, pletenje, heklanje...
Image Uploaded by ImageShack Toolbar
Gledajući s lijeva na desno, tu je crna dolčevita šašivena od nekih čarapa i traperice. Model lijevo nosi vesticu heklanu niskim štapićima od niti koja je namjerno štukljana da vise resice od čvorova. Zatim,je bijela majca od makoa u kompletu s uskom kariranom suknjom, a pokraj je komplet od crnih pamučnih hlača i pletene tunike, šala i kape. Barbie desno je moja prva Barbie i ima krinolinu s podsuknjom od tila šivanu prema kroju iz NEUE MODE. I na kraju, jedna pepita pelerina.
Tijekom srednje škole najviše sam plela šalove i čarape. Nema tko nije od mene dobio par pletenih čarapa! A onda je uslijedilo najduže ljeto između srednje škole (oslobođena sam bila mature) i faksa. Tada je nastala moja prva vesta pletena glatkim bodom od pletiva boje trapera i nešto dužeg kroja.
Image Uploaded by ImageShack Toolbar
U to vrijeme su nekako nastale i ove rukavice s prstima.
Tokom studiranja, dragi je dobio pulover s uzorkom u bodu, od pređe prljavo bijele boje i s visokim udjelom vune, pa ga je "pikao", a ja sam ga onda poklonila! Za vrijeme sjedenja u skloništima usavršila sam žakard, ali ta vesta već odavno nije među živima...
Kao što to obično biva, s lutkica prelazimo na vlastite potomke... U besanim noćima pred prvi porod nastale su šlapice od tirkiznog konca za mog sina.
Image Uploaded by ImageShack Toolbar
Nakon godine dana sam mu isplela reklu po uzoru na prave slavonske, uzorcima i bojom...
Image Uploaded by ImageShack Toolbar
Nakon toga je došla i Mikica! Odmah je počašćena kompletićem. Nije bilo puno malih stvari za kupiti pa sam joj sašila ovaj kombinezončić i majcu od niki štofa.
Image Uploaded by ImageShack Toolbar
Haljina i gege su sašivene od moje stare ljetne haljine, a kapica je štrikana od rozog pamuka u meni najdražem uzorku...
Image Uploaded by ImageShack Toolbar
Gomilu stvari više ni nemam, ali nije ni važno. Bilo je tu šešira (s izvezenim njenim crtežima) i kapa (takve se sad dosta nose...).
Image Uploaded by ImageShack Toolbar Image Uploaded by ImageShack Toolbar
Preskačem ljetne haljine na bretele i bermude...
Dodajem tri haljine. Bordo, za jednu svadbu. Sašivena od kombinacije viskoze i satena, s podsuknjom od tila.
Image Uploaded by ImageShack Toolbar
Božićna, koja je sašivena od nekog restla tankog sivog samta:
Image Uploaded by ImageShack Toolbar
I haljina kombinirana od plavog pamučnog pletiva (uzorak sa zubićima!) i viskoze. Ta je haljina nošena s majcom ispod i bez nje, na sandale i na bijele tenisice... i prvog dana prvog razreda...
Image Uploaded by ImageShack Toolbar
Kako sam prošle godine bila prilično bolesna, tokom oporavka nisam smjela naprezati oči gledanjem u ekrane, pa sam osim čitanja i plela. To je bila vestica sa šlapicama po narudžbi od moje kćeri. Ponosna sam na uradak samim tim što sam za logo ispleten na leđima sama napravila shemu!
Image Uploaded by ImageShack Toolbar
I na kraju zadnje što sam sašila bilo je prošle jeseni, pamučna košuljica "puf" rukava.
Image Uploaded by ImageShack Toolbar

Kad sad pogledam... nisam bila ni sama svjesna koliko je toga... No, sad se vidi da nisam "padobranac" u temi ručnih radova!!!

- 15:50 -

Komentari (10) - Isprintaj - #

LEGENDA O SCHWARTZWALDU

Ne, nije riječ o legendama iz okolice Muinchena. Tu priznajem samo legende lokalnoga karaktera (Crna kraljca, Kameni svatovi...). Riječ je, dakle o torti!
Prije 18 godina, kad smo moj muž i ja hodali godinu dana, kupio mi je u Mladinskoj knjizi prekrasnu knjigu: Dr.Oetker, KOLAČI jednostavno i uspješno pečenje. Ja sam mu za uzvrat obečala da ću mu ispeći kolač koji god si izabere! Vraćamo se na priču o udovoljavanju voljenoj osobi... on meni uredi škrinju, ja njemu pečem kolače...
Lista on, lista, i - odabere recept na 3 strane! Schwartzwaldska torta! Njega je privukao izgled, puno šlaga, višnje, čokoladni biskvit, a ja se (iskusna slastičarka) nisam dala prepasti s podužim opisom potrebnih radnji.
Zasukala sam rukave, zabila se na 3 sata u kuhinju i iznjedrila tortu koja je zasjenila sve dotadašnje! To je bilo u vrijeme kad se ta torta nije tako često nalazila na stolovima raznih proslava! Po ovom receptu se torta slaže od prhkog tijesta na dnu (kao i večina njemačkih voćnih torti), na to ide kuhana krema od višanja, šlag, čokoladni biskvit, krema, šlag, biskvit i sve u šlag, te ukrasi od čokolade.
Ubrzo se na svakom bogom rođendanu nudio švarcvald u kojekakvim inačicama, a moj bi dragi samo znalački ocijenio "na dnu nije keks", ili "zašto u biskvitu ima oraha?"... i izluđivao moje kolegice! Bio je strah i trepet, kaj bu rekel na njihov švarcvald... "ni jedna nije ko tvoja!" (torta!!!) najčešće bi mi šapnuo! "Znaš", rekao bi,"ja bih si je najrađe sakrio u ormar i svakih pola sata pojeo po šnitu, kad ne mogu odjednom pojesti puno!"
Najveća pohvala došla je od moje najdraže prijateljice s faksa čiji roditelji žive i rade u Njemačkoj. Njena je ocjena bila da je upravo ovakvu tortu jela samo u jednoj slastičarni u Njemačkoj!!!
Kulminacija slave ove torte je bila naša svadba! Za tu sam priliku svom dragom napravila švarcvald na kat! Bila je postavljena točno pred njega, na našem stolu...
Tada su svi švarcvald ili radili ili naručivali kod Vinceka, a ja to ne volim (biti ko svi) i pekla sam je sve rijeđe i rijeđe... Da bih na koncu na jednim krstitkama otkrila Esterhazy! Ta nije mom mužiću tako dobra, ali osim Vinceka rijetko tko je radi! Meni, za ekskluzivu - dosta!
Tako je švarcvaldica ugasila sjaj u našoj kući baš sinoć!
"Znaš, poslala mi je sestra komad torte koji je ostao od ročkasa, ali moram priznati da mi više nije nekaj. Zasitio sam je se! Sad ju svi rade i misle kak bum se ja rastopio, ali... a ona čokoladna od prije tjedan dana!!! E, ta mi je mrak!"
Nova zvijezda je rođena!
Bitno je da ja imam materijala za ugađati mom sladokuscu, a i barem malo originalnosti!
Njemu Čokoladno blato, a meni Esterhazy!

Slikice i recepti nekom drugom zgodom...

- 07:52 -

Komentari (2) - Isprintaj - #

nedjelja, 04.03.2007.

PONCHO JE KRIV ZA SVE

Već je nedjelja! Još se ne mogu naviknuti na neradne subote i 5-dnevni radni tjedan. Do kraja studenog sam radila u prodaji i svaka druga subota mi je bila radna... i nikako se spojiti s vremenom. Odmah pomislim na ljude koji rade i nedjeljom...
Jučer, kad me nazvao, vlasnik firme u kojoj sad radim, prvo se ispričavao da me u stvari zove sasvim privatno!!! Da ne vjeruješ!
No, opet je nedjelja, obitelj je na okupu. Rekapitulira se prošli školski tjedan i planira sljedeći (skoro svaki dan imamo kontrolni!). Ja onda između zadavanja zadataka i provjere imam vremena npr. fotografirati.
Tako sam fotografirala poncho u radu. Na svim slikama, ako manekeni ne budu korisnici samog predmeta, maneken će biti škrinjica. Tako je i na ovoj slici, a uz škrinjicu je i moja dežurna košara. To je, u stvari, jedan pleteni ceker u kojeg mi taman stanu svi započeti radovi (a ima ih...) i kojeg nosam po kući.
Image Uploaded by ImageShack Toolbar
Sinoć je bio u boravku do kraja "Dore", da bi se potom preselio u spavaću sobu. Što bi moj mužić rekao neki dan: "Nema tog Persena koji me smiri kao kad legnem u naš krevet, pa ti dođeš i štrikaš pokraj mene!" Vjerojatno je van konkurencije stavio situaciju kad djeca čvrsto zaspu ili su kod bake i dede, pa se pomazimo...
I, evo kud me doveo taj poncho. Prvo sam čekajući svog sina da završi s treningom (karate) ugledala ženu u ponchu koji me oduševio neobičnom jednostavnošću geometrije i uzorka. "Snimila" sam ga i pospremila negdje u memoriju. Tada je Mikica poželjela da bi ona poncho bez određene želje kako bi trebao izgledati ili da li mora biti kupljen gotov. Odustala sam od kupnje i odlučila izvuči pohranjenu viziju. U prvi mah sam kupila samo 500 g vune, ali mi je brzo bilo jasno da moram kupiti još najmanje 150 g. Mikici je 14. ožujka ročkas i mislim da će do tada biti gotov!
Ali ni to nije sve!
Onima koji me znaju privatno, jasno je što znači moj početak pisanja bloga, samim tim da nisam zadovoljna instant izgledom bloga. Naježila sam se kad sam pročitala koliko blogera kotisti ovu istu podlogu!!! Odluka je brzo donešena i bacila sam se na HTML i DREAMWEAVER. Kaj je to za jednu matematički nastrojenu dušu, i još k tome plavušu!??? Nadam se skorim prvim rezultatima...

- 10:50 -

Komentari (6) - Isprintaj - #

petak, 02.03.2007.

MEDENA PITA

Ne mogu vjerovati da u istom danu pišem 2 posta!!!
Posjetila sam Crnu Ofcu i našla recept kolača kojeg moji doma obožavaju! Recept je još mamin, ali, bez obzira na moje slastičarsko iskustvo, nikako mi nije uspijevalo to vruče tijesto. Odustala sam od nastojanja da ikad radim taj kolač. Koliko će mi trebati - bude mama! No, bik ko bik, ne dao mi vrag mira i naišla sam u spomenutoj knjizi na recept s hladnom inačicom tijesta!
Dakle:

MEDENA PITA

500 g brašna
120 g meda
60 g masti (ili 240 g margarina)
260 g šećera
1 prašak za pecivo
2 jaja

Jednostavno zamijesiti kao prhko tijesto. Ispeći u 4 mlinca da su blago rumeni.

KREMA
3 dl mlijeka
3 žlice brašna
120 g šećera
150 g margarina

Skuhati mlijeko, šećer i brašno kao puding, a u hladno umiješati izrađeni margarin. Savijet više: kreme ovog tipa je najbolje raditi tako da, kad hladimo kuhani dio, krema i margarin budu iste temperature. Npr. skuhamo kremu na večer i ostavimo hladiti na istom mjestu gdje ostavimo i margarin da ne bude iz friđa.
Nadalje se kolač slaže kao i Ofcin! TIJESTO-KREMA-TIJESTO-PEKMEZ-TIJESTO-KREMA-TIJESTO. Najbolje ga je raditi dan ranije da kore otpuste! Pospite štaubom, režite na kocke ili rombove i DOBAR TEK.
Image Uploaded by ImageShack Toolbar Ovdje medenoj piti društvo radi princes-krafna, a na rezu se vidi da je tijesto prhkije... ako je s margarinom prhkije je, s masti je žilavije, pa se slojevi bolje razaznaju.

Nadam se, Ofčice, da ovo ne shvačaš kao pametovanje, nego samo kao nadopunu tvom receptu!

- 19:26 -

Komentari (2) - Isprintaj - #

NEPOPRAVLJIVO NERAVNODUŠNA

Sinoć me i opet fascinirao fenomen Dore i sve mi se čini da ponavljamo istu grešku iz godine u godinu... "pokrademo" izvođača, pa mu to vračamo iduće godine pobjedom (Kraljevi Ulice!??), a pjesma puno lošija od prošlogodišnje! Ne mogu im oprostiti Cetinskog i "Nek te zagli netko sretniji" i onda iduće godine ode "Nek ti bude ljubav sva"... Badava se ja žderem kad bumo se opet osramotili, ili još gore - proći ćemo nezamijećeno! Ovih dana će ionako svi lupati po Dori, pa ja baš neću!
Gledajući najavu za novu epizodu "Bitanga i princeza" (frajer ostavlja mob u taxi-u kod Robija) sjetim se svoje nepopravljive neravnodušnosti! Da stvar bude još podvučena, jutros mi se desi da se, jureći Bolognom na posao, prestrojim ispred sestre po boji kose. Primjetila sam da dotična plavuša nema upaljena svjetla. Kolona je stala na semaforu. Vagala sam situaciju par sekundi, okrenula se i pokazala rukom (žmiganje šakom kao Tajči) da upali svjetla. Nakon par trenutaka, shvati i upali svjetla, ja joj pokažem uzdignut palac, a ona mi mahne.
Komunikacija koja ni ne treba riječi! Sve je kulturno izrečeno."Bravo!" "Hvala!"
Povremeno se nađemo u prilici da pomognemo sasvim nepoznatim ljudima, pitanje je hoćemo li tu priliku iskoristiti!?? Ne dvojim nikad i nije me briga što drugi misle o tome, ja mislim da postupam ispravno!
Zadnji takav slučaj bio je u subotu pred tjedan dana. Kćer i ja smo išle u pekaru, ali sam prije morala na bankomat! Čovijek prije mene ode, ja priđem i primjetim Maestro karticu položenu uz bankomat. U prvi čas su svi bili spremni reagirati, čak je jedan trčao pred auto čovijeka koji je trenutak prije bio kod bakomata, ali kartica nije njegova! I, kaj sad? Svi bi najrađe da ih mimoiđe još i briga o nečijoj kartici... Pogledam kćer i odluka je pala! Odnijele smo tu karticu u obližnju poslovnicu Zagrebačke Banke. Baš je na šalteru bila službenica koja me i pozna, pa sam joj rekla gdje je kartica nađena i da mi se činilo najlogičnije da je donezem u matičnu banku! Oni će kontaktirati klijenta i vratiti mu karticu! Eto! Osjećaj je bio tako lijep, a i moja kćer je cijeli dan imala lijep osjećaj da smo napravile nešto dobro!
I da se vratim na to kakve to sve skupa ima veze s mobitelom... Naime, u prilici smo bili svo troje (bio je i sin s nama) vratiti mobitel.
Izađete iz, recimo, King Krossa, dođete do auta i na tlu, tik pod vozačkim vratima ugledate mobitel. Kako je moj muž dva puta izgubio mobitel, od tog jednom bespovratno, jako dobro znam kalvariju koja čeka tu osobu. Ostavim li ga gdje sam ga našla pregazit ću ga ili ja ili netko drugi...Istina, trebalo je stići doma i spremati se za posao, ali je neravnodušnost i ovaj put prevladala! Sinek je ostao kod auta, u slučaju da se osoba, iz auta sparkiranog do našeg, vrati. Mikica i ja smo krenule prema infopultu. Putem sam otključala mob, i prelistala kontakte. I na koji broj naiđem? MAMA! Nazvala sam, kratko objasnila o čemu se radi i pitala kako se zove vlasnica moba! Saznavši ime, nije bio problem djevojku dozvati razglasom! Kad se pojavila, pitala sam je samo gdje joj je mobitel? Pipkala je po džepovima i problijedila. "A kakav mobitel imate?" pitala sam je. Kad je opisala upravo onaj koji sam držala u džepu, vratila sam ga. Lagala bih kad bih tvrdila da mi je samo zahvalila. Mislim da je spominjala neku cugu, ali meni se ionako već jako žurilo... ali, velim, nisam sigurna je li uopće u svom uzbuđenju rekla išta osim hvala!
Nije meni ni važno ništa osim iskrene zahvale, jer to inače ne bih ni napravila!!!
Cijeli me dan ispunjavao osjećaj da sam napravila lijepu, poštenu stvar i razveselila nekog, nekog potpuno nepoznatog!
Moj bi brat to prokomentirao da sam ili glupa ili totalno naivna, ali meni su svi ljudi dobri, dok se ne pokažu kakvi jesu. TO je, valjda, nepopravljivi optimizam! ...pa, kad parkirate auto u blizini posla, izađete, a divlja šljiva pod kojom parkirate vam mahne rascvjetalim granama...i još uz to, duboko udahnuvši, napunite pluća zrakom mirisa procvalog voća... tko ne bi uživao? Kaj je vani oblačno? Uopće nisam primijetila!!!!!!!

- 08:30 -

Komentari (0) - Isprintaj - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

OPIS BLOGA

Image Uploaded by ImageShack Toolbar

LORNA, 38, zagrepčanka, udana, dvoje djece, plavuša

Pišem o:
*pletenju, heklanju, šivanju i inim rukotvorinama
*kolačima i kuhanju
*djeci i odgoju
*ljubavi, prijateljstvu i međuljudskim odnosima

* * *

BLOGERI KOJE RADO POSJEČUJEM:

RUKOTVORKE/
RUKOTVORI

angie
čarobne igle
dea
drenka
elly-b
goce
helgam
iglica
jana
joop
levant
magrit
mamabb
mirjana
nympheine svaštice
pamil
ptica selica
romantales
salvetna tehnika
sandra
sassy lady
selma
slavonac
think blue
vanchy
zana

ZLATNA PERA
champs-elysees
choco
day
DJ Da Force
fulvus
galadlier
klizanje
luuluu
MadDog
nessa C.
Nuica
nymphea
povucipotegni
skaska
tedica
tyche
viola

STRANJSKE KREATIVKE
affiknitty
blue corduroy
christine
karin
margit
simplesparrow
victorian lace today
wendy
xtreme-knitting

Linkovi

Blog.hr
Forum.hr
Monitor.hr
stvaram
Ravelry

e-mail
lornina.skrinjica
@gmail.com

IZDVOJENO

bodljika
gužvara
kyra

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se